Arhiva članaka - Studeni 2009
Davno mi je otac ispričao priču kako je jedan nezadovoljan otac skupio cijelu obitelj: sinove i snahe, kčeri i zetove i prosuo nasred sobe veliku vreću žita. Njima je dao zadatak da skupljaju žito na gomilu, a zatim je uzeo lopatu i stao ga razbacivati, kako bi im zorno pokazao da njih deset ne može sakupiti koliko jedan može razbacati.
Evo još malo, pa će četvrti rođendan Saveza - toliko željenog od svih nas. A sjećate li se vi kako je orijentacija u Hrvatskoj izgledala nekad? Ja se sjećam. Sjećam se Kup natjecanja s 200-300 natjecatelja, trening kampova, školovanih kontrolora, sudaca koji su na licu mjesta rješavali žalbe i još puno, puno dobrih stvari koje su se putem negdje izgubile.
Situacija danas u Savezu me neodoljivo podsjeća na onu u Komisiji od prije 5-6 godina, što pokazuje da svi skupa nismo ništa naučili iz prošlih neslaganja, a tako nas malo ima... Propuštena je prilika da se pri osnivanju Saveza izglade razlike i da se svi dogovorimo oko strateških interesa za naš sport. Nemam bolje mišljenje ni o drugom mandatu, kojim su izgubljene još dvije godine. I kako onda dalje?
Iako se ova Skupština zove izbornom, vidim iz poziva da se neće raditi o biranju već potvrđivanju, jer nema konkurencije niti za jednu jedinu funkciju tj. tijelo Saveza. Očekuje nas dakle nešto promijenjeni sastav Izvršnog odbora: Karlo, Tomo, Franjo, Jasminka, Damir, Darkić, Antun, Nikola i Vukma. Siguran sam da im neće bit lako, ali se nadam i želim im da konačno ispune očekivanja svih nas. A očekivanja nisu mala.
Jasno je naravno da čim imamo više ljudi na okupu ne možemo postići jednogasje, ali nadam se da će napokon postati svima jasno da se o svemu može razgovarati i pregovarati, ali jednom kada se donese odluka, volja većine obavezuje sve i mora ju se poštovati dokle god je takva kakva je. Naprijed možemo samo tako - složno i transparentno.
Evo malo prije dođoh s trčanja, i sad se treba spakirat za večerašnji put na trku u Veneciju. Na treningu sam usput malo reklamirao sport, pa kako sam obećao stavljam link na kartu Venecije sa stazom. Naravno nisu sve staze jednako dugačke - ovo je najteža staze za najjaču mušku kategoriju od prije nekoliko godina. Tamno ljubičasto je označen redoslijed kojim se moraju obić kontrole, a rozo je nacrtan put kojim je trčao pobjednik trke.
Istim povodom bih mogao staviti linkove na dva prikladna filmića. Prvi se zove: "Orijentacija - što je to".
Drugi filmić se zove: "Orijentacija za početnike".
A u našoj videoteci ima još filmova na kojima se vidi kako to izgleda kada se malo bolje savlada tehnika čitanje karte. Obavezno pogledati film snimljen u Cervari.
Na žalost, još jednom moram posegnuti za ovom bezvremenskom Ivkovom uzrečicom: "Forma se vraća, žbuka ostaje". U prijevodu, morat ću kroz neko vrijeme malo ohladiti sa sportskim planovima i primiti se nekih važnijih životnih poslova i to sljedećih bar tri frtalja godine, a možda čak i još jednu godinu više, sve dok se ne preselim u ZG županiju.
Nisam još siguran u kojoj mjeri ću morati smanjiti treninge, ali nastupe ćemo morati drastično reducirati. Prvi na listi otpadaju Spartacus cup (koji mi nije nešto jako važan u životu), ali i žarko željeni O-Ringen. Vrlo vjerojatno neću ni sljedeće ljeto na Evropsko, pod velikim upitnikom je i skijanje, proljetna tura po Velebitu i još neke ture koje sam planirao, a zahtjevaju nešto više vremena. Veneciju ćemo si vjerojatno priuštit jer je samo jedan dan, a klinci bi me strpali u top da im sad velim da ih ne mogu vodit.
Stradat će sasvim sigurno i ažuriranje fotografija na klubskim stranicama, a i ovdje ću morat malo smanjit i skratit pisanje.
Štafeta na Igrišću
Samo kratko, htio bih pohvaliti subotnju trku. Bilo je čist OK - staze, društvo i vremenska prognoza, a gulaš je bio prva liga. Trčao sam u kompi s Robijem i Vukmom i mislim da smo završili na petom mjestu, sasvim OK za gospodu u najboljim godinama. Antun je u kompi s Androm bio treći, dok je Marija umjesto karte 43.2 uzela kartu 4.3, pa su ona i Ana ostale bez plasmana. U svakom slučaju evo nas dogodine opet.