Arhiva članaka - Svibanj 2009
Jučer i danas je u slovenskom Prekomurju održano Prvenstvo Hrvatske 2009. U subotu je bila klasika, a danas štafeta. U biti to je bilo Prvenstvo Slovenije, a mi smo bili gosti.
Teren je bio prekrasan - blago valovit, brz i bogat detaljima, a karta uvjerljivo najbolja Barijeva koju sam do sada vidio.
Novi prvaci Hrvatske su Matjaž Štanfel i Vinka Kvočić.
Matjaž je i ukupno bio najbrži, sitno ispred novog prvaka Slovenije Andraža Jevševara, te Janeza Pretnara i Jake Piltavera. Srebrnu medalju je među Hrvatima odnio Damir Klobučarić, a broncu Edi Ocvirk. Matjaž je tako odnio doma i onu najvažniju titulu državnog prvaka, drugo prvenstvo ove godine. Kod žena je pobijedila Slovenka Mojca Flenn ispred Eneje Osterman i naše Vinke. Srebrom se među Hrvaticama okitila Ivana Gobec, a broncu je uzela Antonija Orlić.
Kod juniora je bilo vrlo neizvjesno. Andrej Šubat je uzeo još jedan naslov ove godine i pokazao da mu je mjesto u samom vrhu. Matija Razum je bio blizo, ali ipak drugi, dok je Ivor Mikulčić predvodio ostatak ekipe koja se nije najbolje snašla na tako brzom, a detaljnom terenu. I kod cura je Barbara Petranović - juniorska prvakinja u sprintu od prije tjedan dana potvrdila formu i uzela zlato u klasici. druga je bla Anamaria Tusić, a treća Mihaela Kočila.
Mi smo s najviše zanimanja pratili najmlađe kategorije. Kod cura u Ž12 pobjedila je Iva Lovrec, a srebro i broncu osvojile su naše Ana i Iva. Bravo cure!
U M12 novi prvak Hrvatske je Josip Vujanić, a srebro je osvojio naš Antun. Treći je bio Filip Vujanić, dok je naš Marko završio kao četvrti. U kategoriji Ž14 slavile su Slovenke, ali naša Marija je bila druga najbolja Hrvatica iza riječanke Anamarie Vrbete.
Nikolina je u Ž21B osvojila vrlo dobro treće mjesto iza Daniele Popović Budi i Sanje Žužić i ako ovako nastavi, dogodine ćemo ju baciti u vatru, tj. jaču kategoiju.
Kod mojih veterana najbolji je bio Tihomir Salopek ispred slovenske legende Borisa Baumana. Ja sam bio tek šesti, ali kako su osim Tihomira svi ostali ispred mene bili Slovenci osvojio sam srebro. U biti trka mi je legla dobro i uz nekoliko sitnih greškica odradio sam stazu junački i borbeno do kraja sa, za moju trenutnu formu, odličnim minutama po kilometru. Premda Nenad Lovrec nije bio na startnoj listi pojavio se na startu, pa sam se trošio do maksimuma ne bi li napravio kakvo sitno iznenađenje. Na kraju imali smo podjednaku brzinu osim što sam tek nakon trke skužio da je on nastupio (i pobjedio) u M45, tako da je kod nas treće mjesto osvojio Darko Merunka.
Od ostalih rezultata Patrik Malnar je za sitno dobio Luku Mihaljevića u M14, dok su se u M16 pojavila dva meni nova imena iz Međimurja - Luka Bahun i Lovro Janžek, a u veterankama je slavila Neda Gobec.
Sve u svemu bilo nam je lijepo, a i uspješno jer doma smo se vratili s pet medalja - četiri naslova viceprvaka i jednom broncom. Međutim, osim našeg malog kluba koji je nastupio u punom sastavu čini mi se da je jedino Ris došao sa večinom ekipe, dok su ostali zabušavali, tako da je nastupilo dosta malo Hrvata, gotovo kao da su došli samo oni koji su imali šansu uzeti neku medalju. Šteta. Razlog slaboj posjećenosti bi mogao biti to što je trka bila u Sloveniji, ali ni prošli tjedan u Zagrebu nije bilo puno više ljudi (doduše onda je bio sprint). Možda ne bi bilo loše državna prvenstva uključiti u Kup i Sprint kup, jer radi se ipak o najvažnijim domaćim trkama tijekom godine.
Danas je bila štafeta i mi smo imali po jednu u dvije najmlađe kategorije. Vladalo je veliko uzbuđenje pred prvu štafetu u životu: kako ćemo ovo, kako ćemo ono. Na kraju Antun i Marko su u M12 pobijedili ipred tri slovenske štafete, a Ana i Iva su zauzele drugo mjesto iza štafete Vihora u kojoj su bile Mia Lovrec i Lea Gobec.
Najviše uzbuđenja priredile su nam muške seniorske štafete koje su imale tri izmjene. Najbrža je očekivano bila štafeta iz Brežica, a iza se kao nikad do sada vodila vrlo izjednačena borba čak tri hrvatske štafete. Bjelovar je nakon prve izmjene bio prvi, a Japetić i Ris su ga pratili. Nakon druge izmjene krenulo se u vrlo neizvjesnu završnicu. Edi je imao par sekundi ispred Damira, a Matjaž je kasnio u polasku četiri minute - taman toliko koliko se mislilo da može biti brži od prve dvojice. Tri osvajača medalja od dan ranije vodili su vrlo izjednačenu i neizvjesnu bitku no na kraju je prevagu donijelo Edijevo iskustvo, a Matjaž je usprkos drugom najboljem vremenu dana uspio doći samo na domak Damiru, ali ne i ugroziti njegovo drugo mjesto. Tri prve hrvatske štafete u jednoj minuti - iskrene čestitke svim sudionicima tog sjajnog troboja. Samoborcima se isplatilo vađenje Lina iz privremene mirovine.
Moram priznati da se i meni kao neutralnom promatraću podigao adrenalin - kako je dobro trčati štafetu.
Tko zna ako budem živ i ne budem skroz čorav dok ova moja dvojica stasaju u odlične juniore, možda i
otrčim još koju. 
Rezultati Pomurje open klasika
Rezultati Prvenstva Hrvatske klasika
Evo nas s još friškim dojmovima s Merzovog sprinta koji je jučer održan na Jelenovcu. Održana su dva sprinta od kojih je prvi ujedno bio i prvenstvo Hrvatske u sprintu, a drugi se bodovao zajedno s prvim za plasman na natjecanju.
Ako se ne varam to je prvo pojedinačno seniorsko prvenstvo Matjaža Štanfela, a sudeći po trenutnom odonosu snaga, moglo bi ih se na njegovom kontu još podosta nakupit. Eva Ocvirk je imala peh s štancanjem jedne kontrole, pa je još jedan nasov prvakinje države doma odnijela Vinka Kvočić.
Od naših su na natjecanju nastupili Ana, Marko, Iva, Antun, Marija i Ivo. Kako se kategorije M12 i Ž12 nisu bodovale za Prvenstvo Hrvatske, a Mariji se nije išlo na jutarnju trku, u boj za medalje sam se upustio samo ja i nije išlo loše dok na trećoj kontroli nisam stigao grupicu iz koje je netko započeo razgovor, na što je meni koncentracija nepovratno zbrisala. Na kraju sam završio jedva peti.
Zato su Antun i Marko zauzeli prvo i drugo mjesto u M12, a Iva i Ana drugo i peto u Ž12.
Popodnevnu trka donijela nam je rasplet za plasman na Merzovom sprintu za koji su se zbrajali rezultati obe trke. Antun i Marko su ponovno ostvarili dva najbolja vremena u M12 i time potvrdili prva dva mjesta u ukupnom plasmanu. Najveće iznenađenje drugog natjecanja bio je sjajan Anin rezultat koja je na drugoj sprint utrci dana bila najbrža u Ž12, te se tim rezultatom izborila za treće mjesto, dok je Iva zadržala drugo mjesto u ukupnom poretku.
I meni je druga trka legla nešto bolje. Zaostao sam 10-ak sekundi za Nenadom Lovrecom i tako se probio
na drugo mjesto. Moglo je to doduše proći i drugačije, naime Neno je od siline finiša zaboravio/promašio
štancanje cilja, al" ga je Ivana koja se tu zatekla opomenula, 
... tako da je izgubio samo nekoliko sekundi.
Sve u svemu odnijeli smo doma zlato, tri srebra i jednu broncu. Sasvim neloš rezultat za naš mali klub.
Teren je inače bio dosta strm, a jedino mi je ostala nepoznanica koji od veterana se toliko zamjerio Mariu, da je od svih popodnevnih staza baš naša imala najviše uspona.
Proteklog vikenda Vihor je organizirao Ačkov kup na Ključić brdu u Vukomeričkim goricama. U subotu je bila prvo precizna, a zatim srednje staze, dok su u nedjelju na programu bile duge staze koje smo mi (a i nešto drugih) preskočili zbog prve pričesti dva člana našeg kluba.
Moram priznati da mi se dopada ove varijanta kada u istom danu ima i precizna i trčanje, da prvo idem na preciznu. Staza je bila jedna od boljih u zadnje vrijeme i mislim da je Zdenko napravio dobar izbor odabirom nešto lakših problema, a samim tim i smanjenjem poslovičnih nesuglasica nakon natjecanja. Antun je zauzeo treće mjestu među juniorima u A kategoriji, a ja sam bio četvrti u najjačoj kategoriji.
Nakon precizne na red je došlo trčanje na kojem smo od članova kluba nastupili Ana, Iva, Antun i ja. Vrlo uzbudljivo bilo je u najmlađim kategorijama. Dugo u cilju nije bilo nikoga, a onda se iz šume pojavio cijeli čopor. U kategoriji Ž12 Iva je zauzela odlično drugo mjesto, minutu i sitno iza imenjakinje iz Vihora, dok je Ana završila na petom mjestu.
U kategoriji M12 je pobijedio Josip Vujanić iz Lokvi, a Antun je bio drugi čime smo svi bili zadovoljni,
kao i on sam, jedino što nije ostalo neprimjećeno da su kategorije M12 i Ž12 imale istu stazu i da je
naša Iva imala minutu bolje vrijeme od Antuna koji je malo zaglibio na petoj kontroli.
U veteranima se skupilo pregršt poznatih imena, a uz standardne mušterije od kojih se nije odazvao samo Tomo, nastupili su još i Tihomir Salopek koji je pobijedio i tri solidna Austrijanca. Ja sam zauzeo šesto mjesto.
Sutra nas čeka prvo natjecanje u organizaciji OK Merza, dva sprinta na novoj karti Jelenovca. Posebno nas raduje što je društvo iz OK Merza, prihvatilo preporuku Izvršnog odbora Saveza i po prvi puta u Hrvatskoj uvelo kategorije M12 i Ž12 na sprintu. Vidimo se na Jelenovcu
Dok je većina hrvatskih orijentacista koja je ovaj vikend trčala bila u Toplicama, dio društva se nimalo iznenađujuće odlučio otići na Alpe-Adria kup u Bavarsku.
Moram priznat da mi baš nije jasna odluka Saveza da nakon toliko godina istupi iz Alpe-Adria natjecanja, jer se radi o kvalitetnoj prilici da se reprezentacija okuša u našem bližem okruženju gdje puno lakše možemo uspoređivati i ocjenjivati naše dosege. Neki od naših natjecatelja tu mogu igrati zapaženu ulogu i izvuči puno koristi od nastupa na takvom natjecanju.
U Bavarskoj su nastupili članovi Vihora, Lokvi, Bjelovara, Kapele, Japetića i Merza koji je bio najbrojniji, a najzapaženiji rezultat napravio je Matej koji je nakon tri dana pobijedio u kategoriji M14. Bravo Mate!
Interes hrvatskih natjecatelja za nastup na AA kupu očito postoji, čim ih je toliko otišlo u daleki Regensburg na isti vikend kada je u Hrvatskoj bilo čak četiri rangirane trke. Stoga se nadam da ćemo već sljedeće godine ponovno imati reprezentaciju na AA kupu, na kojemu sam i sam toliko puta s veseljem branio boje Hrvatske.
Proteklog vikenda Međimurci su radili svoje multidisciplinarno natjecanje.
Kako je bilo u subotu ne znam iz prve ruke jer smo mi bili na svadbi, ali ljudi su drugi dan uglavnom bili pod dojmom šume ful zatasle u visoke koprive.
U nedjelju smo došli u malom broju jer se ženski dio ekipe uglavnom nije stigao oporaviti od tuluma prethodne noći. Na sprintu su nastupili Ana, Marko, Antun i Ivo, a poveli smo sa sobom i promatrača. Luka je rekel da je bilo dobro i probati ćemo ga ubaciti u ekipu do jeseni.
Ujutro je na programu prvo bio sprint. Malo po gradu, a onda veći dio po šumi.
Na žalost nije bilo kategorije za klince do 12 godina, pa su Antun i Marko nastupili u M16, a Ana u Ž16. Antun i Ana su prošli stazu uz manja kucanja, ali je Marko zapeo na šestoj. Zajedno s Timom Gobecom je roštao tamo skoro pola sata, jer je trebalo čitat izohipse što njih dvojica još ne znaju.
Kod veterana je staza bila OK osim što mi se malo zamjerila druga kontrola gdje sam se pentrao preko ograde jer nisam na vrijeme skužio da na njoj postoje neucrtana vrata, a ja sam se uz breg popeo naravno po pogrešnoj strani ograde (jer u opisu nije pisalo s koje je strane zastavica). Nastavak staze je vodio prvo malo po šumi, pa kroz parkić i bio mi je zanimljiv. Završio sam kao četvrti od naših, a Neno je uspoređujući prolaze zaključio da sam se zakucao na trećoj. Na žalost nisam, samo sam se malo posvađao s bregom koji je trebalo ispenjati do kontrole.
Link na rezultate bum stavil kad ih organizator objavi.
Rupu između dva natjecanja deca su kratila prvo streličarstvom, a onda haklom na dva mala.
Popodne je održano natjecanje u preciznoj. Start se odužio, crni oblak je uletio i nespremne na stazi nas je prvo uhvatila kiša, pa onda pljusak (hladan), pa onda tuča, pa još jedan pljusak. Smočilo me do kože i smrzao sam se skroz na skroz. Sljedeći put nosim kišobran i kad na nebu ne bude ni oblačka.
Sve u svemu, bilo nam je lijepo. Jedino je šteta što se okupilo tako malo ljudi - 80-ak duša na sprintu i niti pola na preciznoj.