Arhiva članaka - Ožujak 2009
Dugo nisam bio u Pečuhu, predugo. Trka je bila odlična, teren prekrasan, šuma kao i uvijek puna divljeg luka, a karta i staze bez zamjerke.
Ovaj put su nastupili: Ana, Marko, Iva, Antun, Marija i Ivo. Da ne duljim, Marko nam je ovaj put priredio glavno slavlje. Ne samo da je prošao obje staze već je uspio osvojiti treće mjesto i svoju prvu medalju. Ništa manje nije bio zapažen Anin rezultat. Ona je u konkurenciji s 22 Mađarice izborila sjajno treće mjesto.
Ostala deca su se malo gubila prvoga dana, ali drugog dana smo zabilježili i prvi 100% prolazak staze članova našeg kluba. Ja sam se mučio sa fizikom, ali uživao u traženju kontrola. Staza prvoga dana je bile naprosto sjajna, možda bi se skupilo par stotina metara po putu, a ostalo sve tehnički teško po šumi među vrtačama.
Od ostalih Hrvata zapažen je bio rezultat Matjaža Štanfela koji je dominirao u juniorima i odnio uvjerljivu pobjedu. I Mađari kao i većina drugih imaju problem s tom nesretnom dobnom skupinom, koja iako je jedna od najvažnijih za formiranje pravih elitaša, na žalost je i jedna od najmalobrojnijih kategorija.
Jedini zez u organizaciji je bilo to što su proglašenje napravili pola sata ranije i dok smo mi skužili kaj se događa i došli od auta do cilja Markova i Anina kategorija su već bile proglašene, tako da su klinci ostali kratki za gušt stajanja na postolju.
Pečuh u meni budi nostalgiju i sjećanja na stare dane kad smo tu dolazili na otvaranje sezone. Grad je još ljepši nego prije, a malo mi je bio žao što nismo kao nekad bili smješteni u Kodaly-u već u nekom drugom đačkom domu.
Sve u svemu, iza nas je ostao lijep i uspješno odrađen vikend. Klinci su bili jednoglasni da ćemo i iduće godine probat doć.
Preživjeli smo i to, prvi nastup za OK Orion.
Najvažnije od svega je da su se svi vratili iz šume. Iva i Marko su počeli samostalno tražiti kontrole, dok je Nikolina bila odlična prvoga dana i osvojila 13. mjesto među 40-ak gospođa.
Ana je osvojila prvu medalju za klub i to srebrnu, dok je Antunu za malo izmakla bronca i morao se zadovoljit sa četvrtim mjestom. Marija i ja smo malo brljali tako da nam rezultati baš i nisu bili za hvalit se.
Na trci je naravno bio i Erich Simkovics sa svojom butigom, pa smo malo tržili i kupili nešto dresova. U subotu smo malo posjetili i ergelu u Lipici, dok smo u nedjelju zbog nešto kasnijeg proglašenja za dlaku zakasnili na razgled Škocijanskih jama. Sve u svemu lijep i ispunjen vikend.
Sljedeći tjedan idemo malo do Pečuha ...
Kako svi zajedno planiramo ić u Lipicu, proteklih tjedana smo u klubu imali školu orijentacije po ubrzanom postupku. Treba na brzaka savladat osnove čitanja karte, a to nije nimalo lako, pogotovo kad se radi s decom.
Nikolina je na jednom od treninga izjavila da ne kuži kaj tu ima bit teško u traženju kontrola.
Rekel sam joj da se samo još malo strpi, jer vikend pred nama čeka nas vatreno krštenje po vrtačama oko Lipice.