Arhiva članaka - Lipanj 2009
Mic po mic, idemo napred. Evo, nakon dosta nepotrebnih peripetija i zavrzlama danas konačno mogu objavit da smo dobili svoju domenu
... te da se ove stranice od danas mogu pratiti na našoj vlastitoj adresi
Ako netko na svojim stranicama ima link na naše stranice, lijepo ga molim da ažurira adresu. Stara privremena adresa će doduše još neko vrijeme biti aktivna, ali nisam siguran koliko.
Što se tiče aktualnih zbivanja ostao sam dužan izvještaj s Trsata i iz Lokava, a imam i nešto fotografija. Vikend pred nama je Thermenland na koji mi ne idemo, ali se vidimo tjedan dana kasnije u Delnicama, za koje je danas zadnji dan prijava.
Damir je otvorio svoj blog, pa sam ga dodao desno među aktivne linkove.
Jučer smo u Maksimiru imali kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u preciznoj orijentaciji koje će se krajem kolovoza ove godine održati u Mađarskoj.
Obzirom da je Zdenko odlučio da je Dalibor svakako u repki, za preostala dva mjesta u slobodnoj kategoriji natjecalo se nas četvero: Jasminka, Tomislav, Ivana i ja. Iako je karta bila povećana 10-ka Maksimira, staza koju je zamislio Zdenko je bila vrlo dobra, u biti po meni najbolja na kojoj sam ove godine nastupio. Jedna kontrola s kojom se ne slažem, jedna o kojoj bi volio još malo razmijenit mišljenja i druga vremenska koju nisam doživio. Tri je neuobičajeno malen broj neslaganja za natjecanja u široj regiji, šteta što natjecanje nije bilo službeno, tj. za Kup Hrvatske i što na njemu zbog toga nije nastupilo više ljudi.
Najbolji rezultat je napravio Damir, dok sam ja bio drugi, što znači prvi među kandidatima. Od ostalih kandidata za repku najbolja je bila Ivana, pa Jasminka i onda Tomislav, koji je izgleda previše žurio na vremenskim kontrolama i zbog toga izgubio mjesto u repki. Kako će Ivana nastupiti na Svjetkom prvenstvu u orijentacijskom trčanju, za repku smo se uz sigurnog Dalibora kvalificirali Jasminka i ja, dok u kategoriji paralimpik na Svjetsko idu Zdenko i Ivica.
Za neupućene, za razliku od orijentacijskog trčanja, Hrvati u preciznoj orijentaciji postižu solidne rezultate i na svjetskom nivou, tj. na Svjetskim prvenstvima u preciznoj orijentaciji. U kategoriji paralimpik prošle godine je Zdenko osvojio srebrnu medalju. U otvorenoj (najjačoj) kategoriji Dalibor je jednom bio jedanaesti, a ja sam jednom bio deseti i jednom jedanaesti.
Rezultati kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u preciznoj orijent.
U nedjelju iza Lužeca ostavio sam ostatak ekipe doma i sam se zaputio u slovenski Godovič, na Prvenstvo Slovenije u preciznoj orijentaciji. Kako sam subotnju tekmu u Tivoliju propustio zbog Lužeca nisam si mogao dopustiti luksuz da preskočim još jednu jer se obje boduju za Hrvatski Pre-O kup, kao i za Hrvatsko-Slovenski Pre-O kup.
Nikada do sada nisam bio na nekom natjecanju koje je organizirao Cezare, a neki koji su na njima bili rekli su mi da radi dosta lagana natjecanja. Karta je bila još jedna u nizu povećanih 10-ki, ali natjecanje je bilo sasvim OK. Samo jedna kontrola je imala rješenje koje uopće nisam razmatrao, a od onih ostalih što sam imao drugačije mišljenje od postavljača razmatrao sam i mogućnost koju je odabrao postavljač.
Vremenske kontrole doduše nisu imale opise, što je pretpostavljam bilo više posljedica žurbe u organizaciji nego li namjere organizatora, ali zastavice su bile tako postavljene da dvojbi nije bilo.
Sve u svemu zadovoljan sam s natjecanjem, a kako i ne bi bio kad sam pobijedio. I nije bilo lagano, nego zanimljivo. Krešo je zeznuo stvar kod perforiranja, što je bilo dovoljno da Klemen koji je bio ukupno treći postane prvak Slovenije. Od naših su na natjecanju bili još i Dalibor i Jasminka kojima natjecanje baš i nije leglo, te Ivica koji bio drugi u kategoriji paralimpik.
Na povratku doma mi se prispavalo (Lužec, proslava mature, vožnja...), pa sam odspavao na parkiralištu benzinske na obilaznici Ljubljane. Kad sam se probudio prošlo je ne 15-20 minuta nego dve i pol vure. Naravno, ostavio sam upaljene farove, GPS i CD player, a alarm za struju se nije upalio jer nisam otvarao vrata, pa sam ostao bez struje. Dok sam bauljao po parkingu u potrazi za pomoći, naletio sam na dva Bugara koji su isto spavali u svojim autima, ali su oni ostali bez tablica. Strava i užas.
U subotu smo pohodili Lužec i novu kartu s vrtačama u Hrvata i to tu blizu kod Novog Marofa. Teren je sjajan, ali je vegetacija mjestimično dosta grda - zarasla i neprohodna, trebalo bi lokalnoj šumariji opalit koju packu. Karta je OK, mada je za moj ukus kod crtanja malo previše korišten znak U tamo gdje je trebao biti kružić s padnicom.
Najzanimljivije je naravno bilo u eliti. Obzirom na kartu i način postavljanja kontrola bilo je za očekivati da bi mnogi tu mogli omastit brk, a meni se činilo da je uz Matjaža najviše šansi bilo za Tihomira i Tomu, dok su Edi, Lino, Damir i možda Vedran vrebali iz prikrajka, s time da sam se složio s Edijem, da tu čak ni Matjaž nije siguran za zlato. Međutim, Matjaž je još jednom ostao potpuno nedodirljiv za ostatak ekipe. Lako za brzinu i tehniku, al na mene najveći dojam ostavlja njegova psihička stabilnost koja je na ovakvim trkama presudna. Edi je odustao iako je ovo bila zadnja trka gdje je to smio napraviti, a Lino je pokazao da iako pomalo odsutan iz orijentacije još uvijek ide dobro i dovoljno brzo za srebro. Neočekivani treći završio je Danijel, vjerojatno zbog njemu povoljne startne liste, a od četvrtog do šestog mjesta su se poredali Damir, Tihomir i Tomo.
Ni kod žena Vinka nije dozvolila iznenađenje, pa se je Eva morala zadovoljit s drugim, a Ivana s trećim mjestom.
Zato je kod juniora, podložnih usponima i padovima, poredak uvijek malo drugačiji. Uglavnom su tu ista lica u glavnim ulogama, ali se od trke do trke mijenjaju u poretku. Ovaj puta Matija je odnio titulu ispred Andreja i Ivora, a Mario je malo podbacio. Kod cura pobijedila je Iva ispred Anamarie i Barbare.
Naša deca baš nisu blistala. Dosta su se gubili osim Marka koji je osvojio broncu među dječacima. Nikolina je jedina u Ž21B uspjela proč cijelu stazu, tako da je pošteno zaslužila medalju i butelju.
Kod mojih veterana situacija se odlaskom Tihomira i Tome u elitu naglo otvorila, pa sam se ni kriv ni dužan našao u ulozi jednog od favorita. Nisam baš briljirao, ali nisam imao ni nekih većih kikseva, tako da sam pobijedio ispred Darka i Roberta, te se okitio naslovom veteranskog državnog prvaka na kratkim stazama. Jeeeeee!
Doveli smo ponovno sa sobom Luku i po prvi puta Đurđicu, ali nismo ih stigli odvesti na otvorenu stazu jer su im se vodiči pogubili i previše zadržali na svojim stazama.
Vrijeme nas je poslužilo, a organizacija je bila korektna. Ciljni prostor je bio na krasno uređenom izletištu, tako da smo se lijepo proveli u Lužcu.
Vikend pred nama nas čeka treće pojedinačno državno prvenstvo ove godine. Kratki pogled na prva dva i vidimo da je nemali broj onih koji su se okitili dvostrukom krunom: Matjaž u M21, Vinka u Ž21, Andrej u M20, Barbara u Ž20 i Tihomir u M35. Četiri iz Risa i jedna iz Kapele.
Osim Tihomira koji se skupa s Tomom prijavio u elitu ostali će ponavljači pokušati postojećima dodati još po jedan naslov. I dok će Matjaž i Vinka imati nešto lakši posao, kod juniora neće nedostajati uzbuđenja jer će nakon pauze nastupiti i Mario i Iva iz Merza.
Trilemu kako rasporediti snage na vikend kada u dva dana imamo pet rangiranih utrka (dvije precizne, sprint i po jedne kratke i skraćene duge staze) nije bilo lako raspetljati. Problem je u tome što nemremo bit na dva mjesta u isto vrijeme i tako je moj nastup na očekivano dobrom preciznom natjecanju u Krešinoj organizaciji izgubio u konkurenciji s nastupom skoro kompletnog kluba na državnom prvenstvu na novoj karti u Lužcu. Navečer smo trebali ostati na noćnom sprintu, ali onda me ekipa iz razreda podsjetila da tu večer slavimo 25 godina (kaj je već toliko prošlo) mature, pa ćemo sprint preskočiti. U nedjelju idem u Sloveniju na preciznu, a ostatak ekipe ostaje doma.
A što se tiče nove karte, ako je dobra koliko i teren na kojem je napravljena mogla bi se komotno uvrstiti u pet najboljih u državi. Očekivanja su velika. Uzbuđenja nam sigurno neće nedostajati. Vidimo se u okolici Novog Marofa.
Vratismo se s Plitvica, svi na broju i svi u komadu, a rezultati su bili sjajni. Obzirom da su kod nas
žene 
u večini nije nikakvo čudo da su igrale glavnu ulogu u
uspjesima našeg malog kluba.
Nakon niza četvrtih i sličnih mjesta Nikolina je ovaj put omastila brk i to ni manje ni više nego odmah zlato! I premda je iz šume došla pomalo šokirana terenom i razočarana greškama, kako je vrijeme prolazilo oduševljenje je polako raslo spoznajom da drugima nije bilo ništa lakše. Na kraju je skakala od sreće k"o malo dete.
A da nam je dobro išlo pokazala je i Ana koja je pobijedila u kategoriji djevojčica ispred starijih i/ili osjetno većih konkurentkinja Ive Lorec i Lee. Naša Iva je za sitno ostala kraj postolja, a Marija se još jednom povela za onom Coubertin-ovom "važno je sudjelovati".
Kod dječaka je bilo ouzbudljivo. Prvi je još jednom bio Josip, a drugi je ovaj put bio naš Marko, dvije
sekunde ispred Antuna kojemu se takav poredak baš i nije dopao. 
A da je bilo teško osjetio sam i na vlastitoj koži. Ovo mi je bio prvi nastup na već čuvenoj karti Plitvica, a karta i teren su zaista sjajni. Ni nakon tri godine karta nije izgubila na aktualnosti, jer u plitvičkoj prašumi nema šumskih radova i promjene na terenu su male ili nikakve. Duboke i brojne vrtače, malo puteva - nikakvo čudo da uz Crni Lug i Lividragu Plitvice spadaju među tri naše najbolje/najteže karte tj. terene.
I kao da teren sam po sebi nije dovoljno težak, Tomo je složio zahtjevne staze iskoristivši što teren pruža, tako da nam izazova nije nedostajalo. Na sve to se još nadovezala kišica i 100%-tna vlaga u zraku koja se kondenzirala na očalima i povečalima onih koji poput mene na žalost više nisu dobrovidni kao nekad.
Tihomir je startao 15 minuta iza mene i nisam očekivao da će me stići, ali prošao me tri kontrole prije kraja, premda se nisam baš gubio - imao sam tek nekoliko black-out-a - situacija u kojima bi izgubio kontakt s kartom. U tim prilikama nisam dalje srljao već sam rađe uložio minutu-dvije da se ponovno nađem i nastavim dalje. Treći u veteranima završio je Francisco dok je Nenad, jedan od favorita, napravio niz vrlo velikih grešaka i puno zaostao.
U eliti je Matjaž očekivano pokupio još jednu pobjedu. Njegova dominacija ove godine je tolika da može pobijediti i onda kada mu ne ide. Drugo mjesto je uzeo Lino dok se pomalo iznenađujuće Vedran izborio za broncu ispred Edija koji je ostao dvije i pol minute kratak.
Kod cura ulogu favorita je opavdala Vinka koja je kao i Matjaž ove godine neprikosnovena, a srebro i broncu je pokupila zlatna štafeta od prošlog tjedna Ivana i Nevija.
I kod juniorki nije bilo ništa novog Barbara pobjeđuje ispred Anamarie i Mihaele. Bit će zanimljivo idući vikend kada im se ponovno pridruži Iva. Kod juniora je najbolji bio Mario ispred Andreja i Matije, dok se ostatak ekipe nije najbolje snašao.
Od ostalih kategorija izdvojio bih još uvjerljive pobjede Patrika i Nine Viktorije u mlađim kadetima.
Dobih brojne pohvale za fotke objavljene u Foto-kutku, ali uglavnom pomiješane s kritikama da tamo fotografija ima premalo.
Svjestan san ja da ogromnu većinu mojih fotki nitko osim mene nije vidio, a da večina ljudi voli vidjet fotku na kojoj se nalaze oni sami ili neko od njima dragih ljudi. Problem je međutim u tome što imam prilično visoke kriterije i premda znam da većina ne bi primjetila/zamjerila da je čovjeku na fotki odrezana ruka ili noga ili da je kadar loš ili da je pozadina bezvezna, šteta mi je provesti 10-20, pa i 30 minuta dotjerujući fotku koja po mojim kriterijima nije OK, pa onda još staviti na nju i svoj potpis.
Na kraju ipak popustih i odlučih otvoriti mjesto gdje će biti moguće vidjeti nešto veći broj (uglavnom) mojih fotki - recimo 20-50 po trci, koliko da malo osjetite atmosferu. Pri izboru ću biti znatno blažeg kriterija, a fotke će ostati skoro pa sirove samo s brzinskom automatskom obradom, dok će dimenzije biti duplo manje od uobičajenih.
Za početak možete baciti pogled na galeriju s Plitvica.