Arhiva članaka - Srpanj 2009
U utorak ujutro smo imali trening. Matiju sam poslao da prati Luku, a ja sam pratio Antuna i Ninu. Klasika - 2-3 kontrole smo umjesto poduke imali natezanje i raspravljanje, ali onda su počeli slušati, pa su valjda nešto i naučili.
Utorak popodne je bio sprint po Telfsu. Matija je bio treći, a ja nisam fotkao jer mi to po gradu nije gušt. Ostali su prošli svoje staze osim Antuna koji je preskočio jednu kontrolu. Dečki su imali vrlo zanimljivu stazu u dijelu mjesta koji je zahtijevao puno traženja po karti kuda se može proći.
Srijeda je započela s glavnim natjecanjem igara u Haimingu, na terenu koji je bio čista Švedska. Momci su trebali imati stazu 3,2 km, a cure 2,6 km, ali se Gogi zeznuo u mjerilu, pa su staze bile 50% duže. Ja sam mislio fotkati malo na zadnjoj kontroli, pa nakon sat vremena kada sva deca startaju, malo u šumu na njihovu stazu, ali dogodio se mali problem nikoga nije bilo natrag iz šume.
Ostavio sam se fotografije, pa sam pratio po stazi jednu elitašicu. Uvijek je lijepo kada čovjek ima priliku podučavati, ali meni je puno draže baviti se naprednim i vrhunskim natjecateljima nego li s početnicima. Imam dojam da je trening bio poučan i baš me zanima kakav će biti njen komentar za recimo godinu dana, da li će i u kojoj mjeri usvojiti neke od savjeta koje je dobila, te koliko će imati koristi od njih.
Osim što je staza bila dosta duža od planirane, težina je bila na nivou elite, tako da su se deca uglavnom skupila u grupice i tako prošli stazu. Antun je bio jedan od onih koji su skratili stazu jer im je bila predugačka, dok su ostali naši prošli nešto lošije nego inače. Cilj je bio kraj olimpijeskog bazena (kojeg u Tirolu ima u skoro svakom selu), tako da ni nakon trke rekreacije nije nedostajalo.
Iz Zagreba smo krenuli u nedjelju ujutro uz malo skretanje u Italiju da pokupimo Matiju koji se s Alenom i ostatkom ekipe vraćao s Juniorskog u Italiji. Sredinom popodneva smo stigli u Telfs, gdje su nas smjestili u udobnom apartmanu.
Navečer je bilo otvaranje igara, nešto u stilu male Olimpijade, čak su napravili i paljenje plamena. Na igrama je bilo ukupno 15 sportova, a orijentacija je imala oko 50 sudionika iz Austrije, Češke, Slovačke, Rumunjske, Italije, Slovenije, Srbije i Hrvatske.
U ponedjeljak ujutro smo imali prvi trening s kartom, a popodne natjecanje. Mislim da je bilo jako dobro što je prvo natjecanje bio ekipni score, pa su momci i djevojke dobili priliku da se međusobno upoznaju jer je svaka ekipa imala miješani muško-ženski sastav iz tri različite države.
Matija je u ekipu dobio Annu Simkovics i 18-godišnjeg Talijana, pa je obzirom da su bili jedna od dvije najstarije ekipe, a kao "najslabijeg" člana su dobili Annu bio uvjeren da su oni glavni favoriti, ali ispostavilo se da je ipak najstariji član bio najslabija karika, pa su se morali zadovoljiti s drugim mjestom. Luka, je sa svojom ekipom bio četvrti, a Nina jedanaesta. Antun je bio član uvjerljivo najmlađe ekipe, ukupno čak četiri godine mlađe od prve sljedeće, koja je uz to imala i dvije djevojke. Zauzeli su posljednje, 15-to mjesto, ali obzirom na razliku u godinama mislim da su napravili sasvim OK rezultat.
Moj dio posla se svodio uglavnom na skupljanje kontrola i fotografiranje.
Javljam se sa ASVO igara u Telfsu koji se nalazi nedaleko od Innsbrucka u Austriji. Osim mene ovdje su, kako ranije napisah Matija, Nina Viktoria, Luka i Antun.
Evo, po malo ide i četvrti dan kako smo u Tirolu. Svaki dan imamo na programu po jedno natjecanje i do sada je Matije jednom bio drugi (u ekipnom score natjecanju) i jednom treći u zanimljivom sprintu po gradiću u kojem se nalazimo. Svaki dan uz natjecanje imamo na programu još i jedan trening s kartom.
Nikada do sada nisam bio u ovom dijelu Austrije i moram reč da su tereni zaista odlični, a pogledi fenomenalni.
Matija inače trči u novom Trimtexovom dresu repke i moram priznati da je dres daleko najbolji ikad napravljen za repku, te da mi je žao ko psu što se Pre-O repka ovaj put odlučila za majice, a ne za dresove. Mislim maja je OK, ali dres je fakat super, vidi se da su ga radili profići.
Ekipa malo frkče s nosom jer kao kuhinja ovdje nije kao mamina, ali je organizacija sasvim OK osim što su jučer naše proglašenje stavili iza plivačkog (ovdje ima jedno desetak sportova), pa smo pustili korijenje dok su se izredale sve njihove dužine, stilovi, uzrasti i ne znam još kaj. Ono malo slobodnog vremena trošimo uz Uno ili na trampolinu i bazenu koji imamo u dvorištu kuće gdje smo smješteni.
Iskoristil bum dan pauze na juniorskom da napišem kako smo prošli u Delnicama. Na žalost nismo mogli doći na trku u petak tako da smo ostali bez ukupnog plasmana. Premda je samo nedjeljna trka bodovana za Kup Hrvatske bilo bi prava šteta ne otić i u subotu kad je trka tako dobra. Staza je po svojoj koncepciji bila slična stazi prvog dana od prošle godine. Puno kontrola u šumovitom dijelu karte oko uprave Nacionalnog parka, a takva koncepcija ne može bit nego puni pogodak.
Nisam baš blistao, nešto lakše postavljene prve dvije kontrole i to što sam na trećoj stigao Franciska omelo mi je koncentraciju, pa sam previše požurio i naravno platio to zakucavanjem od 2-3 minute odmah na četvrtoj. Poslije sam se malo skulirao i počeo uživati u traženju kontrola. Pozitivan dojam nije mi pokvarilo ni to što sam se dva puta pošteno razbio - jednom koljenom u neku kamenčugu, a drugi puta sam opal i umjesto nosa žrtvovao ruku. Imao sam ludu sreću jer dok sam gledao koliko je jaka posjekotina i koliko brzo mi curi krv krajičkom oka sam skužio nešto crveno na zemlji - SI koji je pao s ruke od udarca. Kako je do cilja bilo cca. kilometar i 6-7 kontrola odlučio sam kompletirati stazu i nisam požalio iako mi je ruka izgledala kao da sam bio ma kolinju. Imao sam najbolje vrijeme od svih naših u M35, M20 i M21A koji su imali istu stazu.
Ostatak ekipe iz kluba je uspješno apsolvirao vrtače osim Nikoline koja je na pola staze na jednoj kontroli izgubila pola sata. Antun je bio treći, a Marko peti.
U nedjelju je trka bila na karti kraj Delnica. Obzirom da se trka bodovala za Kup, pojavio se dosta veći broj domaćih natjecatelja nego prethodnog dana. Petnaestica uvijek u meni budi nostalgiju na stara vremena, a staza je ponovno bila vrlo dobro postavljena s jednom dugačkom dionicom s vrlo zanimljivim izborom varijante koji sam naravno zeznuo u srednjem dijelu. Pred kraj mi je malo počelo ponestajati snage, ali od svih naših u M35, M20 i M21A dobio me samo Tomo. Ana je bila druga od naših, Antun i Marko treći i četvrti od naših, a Nikolina četvrta od naših.
I da, nepravedno bi bilo ne spomenuti lijepo organizirano proglašenje - zastave, postolja, himne...
Daklem, Matjaž je završio na 25. mjestu a Šved Gustav Bergman je uvjerljivo pobi- jedio, ne dozvolivši Sorenu Bobachu da poput njegove mlađe sestre Ide (mislim da ima 17 godina) i on osvoji zlato. Ipak mislim da će njihovi starci bit zadovoljni i s jednim zlatom i jednim srebrom. Treći je kod muških bio Martin mlađi brat Hubmann. Jenny Lonkvist je ipak platila tri minute greške u prvom dijelu staze, pa se morala zadovoljiti sa srebrom dok je treća bila Marika Teini. Ovaj puta je Iva Štambuk bila bolja od naše dvije cure na 96. mjestu, dok je Barbara bila 103.
Od ostatka muške ekipe najbolje je prošao Mario sa vrlo dobrim rezultatom na 129. mjestu, daleko iza sebe ostavivši Matiju na 146. Mjestu. Najteže je izgleda bilo Andreju koji je startao među zadnjima i na kraju po svoj prilici ostao sam u šumi. Nisu ga izvjesili u konačnim rezultatima, ali vjerojatno bi bolje prošlo da je uz Matjaža izabrao drugo slobodno mjesto u prvoj startnoj skupini.
Sutra je u Italiji dan odmora, a u četvrtak su kratke staze.
Još jednom, bravo Matjaž!
Fotografije je snimio Danac Tutzon.
Matjaž najbrži na trećem prolazu!
12:24 Upravo se pojavilo Matjaževo vrijeme s trećeg prolaza dugih staza i trenutno je najbrži, a startao je 33. po redu. Sjajno!!!
Napred naši, bravo Matjaž!
I taman kad sam htio ovih par redaka gore stavit na web, pukla mi je mobilna (jer sam na nekakvom seminaru) veza na net. Ajajaj, moram to brzo popraviti jer od trećeg prolaza do kraja trke dečki idu malo preko 10 minuta...
... upload i dalje šteka, ali download opet radi! Još ga nema na cilju. Vjerujem da još ponetko prati rezultate u živo.
Da! Matjaž je najbrži i na cilju!
Pretekao je 14 konkurenata, a u cilju se s nešto slabijim vremenima od njega nalaze po dva Šveda, Britanca i Francuza i po jedan Norvežan, Finac, Švicarac što daje nagovještaj da će plasman biti odličan. Malo me začudilo kada sam vidio da je Matjaž za duge staze izabrao prvu startnu skupinu (valjda pada kiša), ali izgleda po prolazima da nije imao većih problema (osim možda između 1. i 2. prolaza) i da bi na kraju mogao imati zaostatak oko 10% (do najviše 15%) iza pobjednika. To bi trebalo dati plasman među najboljih 20!
Par riječi o sprintu od jučer
Jučer popodne smo Antun i ja pratili rezultate sprinta i onda sam prognozirao mjesto među prvih 20 i oduševio se kad sam vidio da je Matjaž 11. na prvom prolazu, ali na žalost očito je napravio veliku grešku negdje na putu do drugog prolaza. Na kraju je bio u drugoj polovini, najbolji od ostalih naših koji su se poredali ovako: Matija, Mario i Andrej. Kod cura bolja je bila Barbara, a Iva nešto malo slabija.
Kažu na blogu juniorskog da je tamo počelo sijevat. Odmah postaje jasno zašto su se ljudi opredijelili za raniji start. Jenny je kod cura rasturila konkurenciju - trenutno vodi s pet minuta razlike. Matjaž je trenutno treći u cilju od trećine koja je do sada stigla. Idem sad šljakat, a završetak članka bum napravil kad vidim rezultate ostalih, a onda ću biti i u mogućnosti napraviti upload...
Alen je u subotu otišao s dijelom juniora u Italiju, a jučer navečer im se pridružio i delnički dio ekipe. Danas je već na programu prva disciplina programa - ujutro model za sprint, a popodne finale. Kvalifikacija nema, što znači da bu se start odužio jer je prijavljeno cca. 170 dečkih i oko 120 cura.
Tko ima vremena, iza tri popodne može pratiti uživo prijenos na web-u.
P.S.: Zaboravih napisati, malo sam petljao s adresama, pa sam na staru adresu kluba premjestio fotoalbum. Link na fotoalbum s desne strane stranice je ažuriran.
Za vikend idemo u Delnice, odraditi zadnje domaće natjecanje proljetnog dijela. Iva je već dugo odsutna, a Marija nam je upitnog zdravstvenog stanja, ali ostatak ekipe bi se trebao pojaviti.
Tjedan dana nakon toga vodim nešto zagrebačke dece na ASVO igre mladih u Austriji. Za one neupućene radi se o neformalnom natjecanju pozivnog karaktera, nekoj vrsti trening kampa. Od naših će gore nastupiti Matija (direktno s JWOC-a), Nina Viktoria, Luka i Antun, a ja bum sudjelovao u organizaciji.
Onda ide red posla, pa red odmora i krajem kolovoza idem s repkom u Miskolc na Svjetsko prvenstvo u preciznoj orijentaciji.
Linkovi na spomenuta natjecanja su s desne strane, pa pratite kako će naši proći. Sve nas najviše naravno zanima kaj će Matjaž napravit u Italiji. U odličnoj je formi, a pokazao je ove godine i vrlo dobro psihičku stabilnot za svoju dob. Najbolje od svega je što i sljedeće godine ima pravo nastupa na juniorskom.
Naprijed naši!
Prije desetak dana smo imali predzadnji orijentacijski vikend u Hrvatskoj prije ljetne pauze. U subotu smo bili na Trsatu. Iako je lijevalo kao iz kabla i puhalo sve u 16, Riječani su na novoj karti napravili vrlo dobro natjecanje kojemu je do odličnog falilo samo bolje vrijeme ili dobra nadstrešnica na cilju. Barijeva karta je bila dobra, a staze prave sprinterske.
Mi nismo baš sjajno prošli. Marija je zbog prehlade preskočila trčanje po pljusku, Antun je zaboravio SI, pa nije startao, a Marko i Ana su reambulirali kartu. Nikolina je osvojila solidno 10 mjesto u Ž21, a ja sam završio kao treći.
Činjenica je da je lijevalo i da je zbog toga povećalo bilo neupotrebljivo, a da sam ja neupotrebljiv bez povećala, ali sam zbog mjerila 1:2500 vjerovao da ću svejedno biti najbrži. Možda malo bahat pristup je kao uzrok imao manjak koncentracije što je opet dalo grubi previd kada sam s osme umjesto na devetu otišao na prvu. Na kraju zaostatak za prvim od 15-ak sekundi i umjesto pobjede morao sam se zadovoljiti s trećim mjestom i čestitati boljima Dariu i Karlu.
U seniorima je Matjaž ove godine očito dvije klase ispred konkurencije. Uvjerljivo pobjeđuje kad mu ide i kad mu ne ide. Na Trsatu je Vedrana koji je bio drugi ostavio iza više od 20%, dok je treći bio Tihomir. I kod žena je slično stanje, Vinka je ponovno bila uvjerljivo najbrža, dok su se za medalje izborile još i Ivana i Antonija. Kod juniora je bilo napeto, a Mario je u izjednačenoj borbi pobjedio ispred domaćeg Nine i Matije, dok je kod juniorki ovaj put Barbara bila bolja od Ive, a Anamaria treća.
Popodne smo se malo skitali po Opatiji, a onda pravac Lokve.
Lazac
Smjestili smo se u školi, a prije večere smo prisustvovali obaranju svjetskog rekorda: misa s vjenčanjem za 23 minute. Nedjelja je osvanula vjetrovita ali na svu sreću bez kiše.
U eliti isti rezultati kao i u subotu osim što je umjesto Tihomira treći bio Lino, dok se kod žena sve ponovilo. Kod juniora su slavili Matija i Barbara.
Najbolji rezultat od naših napravila je Marija. Kaže da ovaj put nije šetala već trčala, pa je na opće iznenađenje osvojila prvo mjesto u Ž14. Srebrne medalje osvojili su još i Antun i Nikolina, dok su Ana i Marko bili peti i šesti u svojim kategorijama.
Ja sam bacio koplje u trnje. Znajući koliko je teren strm nisam imao neka velika očekivanja. Sjećam se da sam prije trke Nikolini dao savjet da prije svakog penjanja na greben i spuštanja u dolinu još jednom provjeri da li je to to. Teorija je međutim jedno, a praksa drugo. Na putu prema drugoj završio sam na pogrešnom putu i prije nego mi je nešto postalo sumnjivo sjurio se u dolinu - naravno pogrešnu. Onda sam malo izgubio elan, al sam išao proć stazu i sve bi bilo OK da pred kraj staze na kraju dugačke dionice nisam skužio da sam jednu kontrolu preskočio. Opet? Da, opet. Izgleda da mi je to postao običaj.
Na povratku smo još malo svratili do Golubinjaka (baš im je lijepo tamo u Lokvama), a onda i malo do Novigrada na Dobri.