Arhiva članaka - Travanj 2009
Ovu subotu je u sloven- skom Svetom Jurju održana treća ovogodišnja trka za Slovensku orijentacijsku ligu, koju su obilježili naši prijatelji iz OK Merza osvajanjem pet medalja.
Teren je bio dobar s dosta detalja, karta nevelika ali dovoljna za srednje staze koje su bile na programu, a Danijel nam je složio zanimljive staze.
Mi smo nastupili u punom sastavu, a nabolji rezultat su napravili Antun koji je bio drugi (a ujedno i najnezadovoljniji svojim rezultatom od članova kluba) i Iva koja je osvojila svoju prvu medalju i to srebrnu.
Ana je bile blizu postolju, a Marko je uspješno samostalno prošao stazom, dok se ostatak naše ekipe gubio po šumi.
Od Hrvata je gore bila još i familija Ocvirk, koja je pobrala jedno zlato (Eva) i dvije bronce (Pia i Edi), a lijepo je bilo vidjeti i Barija koji se brinuo da s rezultatima sve bude u najboljem redu.
Pred nama su dva mjeseca na kojima ćemo na žalost morati smanjiti broj naših nastupa. Nakon sutrašnje trke u Sloveniji, sljedeći vikend nas nema, jer smo rupu u kalendaru već ranije popunili obiteljskim obvezama (moram punici završit kuhinju). Tako ćemo preskočiti prekasno najavljenu Neninu trku.
Onda ide svadba, a ako se otrijeznimo i bar malo naspavamo probali bumo doći makar na nedjeljni dio Triangla.
Vikend iza je Ačkov kup, koji ćemo morat skratit, jer u nedjelju imamo prvu pričest, a biskup nije imao razumijevanja za to što je još početkom godine za taj dan najavljen drugi dan Ačkovog kupa.
...i taman kad čovjek pomisli da je tu kraj, jer smo apsolvirali obiteljske obaveze, skuži da se naše važne trke u orijentacijskom trčanju preklapaju sa slovenskim natjecanjima iz Hrvatsko-Slovenske Pre-O lige (a kako čujem od Zdenka vjerojatno i Hrvatskog Pre-O kupa).
Na svu sreću slovensko Pre-O natjecanje koje je trebalo biti isti dan kad i Merz sprint je u zadnji čas pomaknuto, ali zamjenski termin je još gori - na dan najvažnije ovogodišnje trke u Hrvatskoj - Prvenstva države, a istoga dana u Varaždinu ima još i trka za Sprint kup Hrvatske. Sutradan opet dilema: ili ići u Sloveniju na Pre-O natjecanje za ligu i Pre-O kup ili Varaždinske Toplice na Kup trku.
Sva hrvatska Pre-O natjecanja su smještena na termine kada u Sloveniji nema ništa, dok mi iz Hrvatske imamo nezahvalan izbor i stavljeni smo u neravnopravan položaj. Osim toga, takvih preklapanja između MTB orijentacije i hrvatskih natjecanja u orijentacijskom trčanju nema.
Kako čovjek ne može biti na dva mjesta moral bum birat između nastupa na Pre-O natjecanjima i nastupa na državnim prvenstvima i Kup utrkama i to ne samo svog već i dece iz kluba koje vozim na ta natjecanja.
Sudjelovali smo na Poštaš kupu koji je organiziran na mađarskoj planini Bukk između Miškolca i Egera. Od članova kluba gore su bili Ana, Antun i Ivo.
Gore smo krenuli u petak i navečer smo stigli u Miškolc gdje smo nakon nešto lutanja shvatili da nismo smješteni u đačkom domu, već u policijskoj akademiji. Nakon početnih peripatija, udobno smo se smjestili i odmorili za sutrašnju trku.
Obzirom da je trka održana na terenu pored onog na kojem će za manje od pet mjeseci biti Svjetsko prvenstvo, na trci je sve vrvjelo od zvjeri iz svjetskog vrha, a u muškoj eliti je bilo prijavljeno čak 150 natjecatelja. Sam teren na kojem smo imali natjecanje nije bio tehnički težak, no kako sam saznao od Edija Bukk je dosta raznolik, pa je za vjerovati da su za Svjetsko rezervirali najbolji dio.
Staze su bile po Mađarskom običaju okrutno dugačke. Tehnički nisu bile zahtjevne, ali je zato podloga u šumi bila vrlo neugodna za trčanje, puna slobodnog kamenja i komada grana. Kamenje je naročito problematično jer dosta usporava trčanje, a često nije ucrtano. Guštici su dosta gusti i usporavaju, pa se dva rastera uglavnom isplati zaobići, a ne gurati se kroz njih. Karta je bila OK, mada mi na par mjesta visine baš nisu štimale.
Ana je prvi dan bila četvrta, Antun se malo gubio, a ja sam umjesto svoje staze (od 9 kilometara) uzeo kraću (samo 5), jer sam želio ostati dovoljno svjež za preciznu koja je bila na programu tog popodneva.
Na preciznoj su od Hrvata najbolje prošli Zdenko Horjan koji je pobijedio u paralimpik i Jasminka Cindrić koja je bila druga u otvorenoj kategoriji, ali mislim da nitko od naših nije bio baš zadovoljan natjecanjem jer je karta na žalost bila još jedna od povećanih desetki, a na njima se nemre oraganizirati dobro natjecanje u preciznoj orijentaciji jer su previše neprecizne.
U nedjelju je svako odradio svoju stazu i kako je najbolja bila Ana na petom mjestu, te nismo imali nikoga na
postolju, spakirali smo se i otišli doma s time da smo popodne proveli švrljajući po prekrasnoj Budimpešti (i
njenim restoranima). 
Osim nas od Hrvata su gore bili još i članovi Vihora, Japetića i Kapele. Edi Ocvirk je bio najbolji od naših
u eliti, Matija Razum (na slici) je solidno odradio posao u M16, a dečki iz M21B su ostali malo zatečeni kad
su skužili da su im staze oba dana dugačke 11 kilometara. 
Protekle subote je na karti Branje vrh kraj Rakovog Potoka održano Prvenstvo Kapele, prva od ovogodišnjih Kup utrka. Organizacija trke je bila korektna, vrijeme odlično, a cilj natjecanja na lijepom mjestu uz jezero i roštilj.
Trku su obilježile pobjede Matjaža Štanfela i Vinke Kvočić. Matjaž je odlično započeo prvu domaću seniorsku sezonu, a Vinka je pokazala da i dalje kani biti najbolja.
Od članova našeg kluba najbolje je prošao Antun koji je nakon dva četvrta mjesta u Lipici i Pečuhu pobijedio u M12. Marko je u istoj kategoriji osvojio deseto mjesto, ali je po svom običaju uknjižio par najbržih prolaza. Ove godine bi tu mogla biti dosta izjednačena konkurencija.
Nikolina je za malenih sedam sekundi ostala bez medalje i morala se kao i ja zadovoljiti s četvrtim mjestom. Iva i Ana su zauzele šesto i sedmo mjesto u Ž12, dok je Marija ostala bez plasmana jer nije našla 6. kontrolu.
Mirko i Niko su uspješno savladali svoju prvu dječju stazu.
Obavezno bacite pogled i na Merzove stranice gdje možete vidjeti neslužbene rezultate Kupa Hrvatske koje je Mario Štambuk izračunao nakon prve trke. Nadam se da će Mario ustrajati u redovitom objavljivanju rezultata Kupa, jer samo na taj način Kup može u našim očima i srcima zauzeti mjesto koje mu pripada.
Vikend pred nama je Uskrs koji ćemo dočekati daleko od obitelji, jer se u međarskom Egeru održava Poštaš kup, kvalifikacije za ovogodišnje Svjetsko prvenstvo. Sa mnom idu samo Antun i Ana, to znači da imamo još tri slobodna mjesta u autu ako nekome treba prijevoz.
Jubilarnih 50 godina nakon prvog Mecsek kupa, napravili smo zajedničku fotku s divljim lukom kao obaveznom dekoracijom, po kome mi auto još uvijek miriši.
Vikend pred nama, čeka nas prvenstvo Kapele, koje će ove godine biti organizirano u našem susjedstvu na karti Branje vrh. To je za nas prvo ovogodišnje natjecanje u Hrvatskoj, a mi ćemo na njemu nastupiti u kompletnom sastavu, uključivši i najmlađe snage koji će se po prvi puta okušati na dječjoj stazi.