Arhiva članaka - 2009. godina
Službeni video zadnjeg Svjetskog prvenstva. Eto mene na 3:05 na postolju :)
Već neko vrijeme veći dio slobodnog vremena bavim se izradom novih internetskih stranica Saveza.
Uspio sam angažirati i Edija, da mi pomogne oko sređivanja arhive rezultata (što je ogroman posao). Ako ima još dobrovoljaca koji su spremni odraditi dio posla bi će nam drago da se jave i pomognu.
Želja nam je sakupiti i napokon na jednom mjestu objaviti rezultate svih natjecanja za prvenstva Hrvatske, Kup Hrvatske i važnih međunarodnih natjecanja. Ako imate u arhivi nešto od toga u elektronskom obliku molim vas da mi to pošaljete, a ako imate u papirnatom da mi se javite da se dogovorimo za digitalizaciju.
Stranice su za sada još u razvojnoj fazi, tako da je javno vidljiva samo naslovnica s vijestima, a ako želite pogledati i ostalo trebate korisnički račun kako bi se mogli prijaviti. Tko još nema korisnički račun, a želi ga neka mi se javi.
Prije par tjedana sam s Damirom bio gost na Sportskoj televiziji. Na kraju emisije žena me pitala: "kakvi su vaši planovi za sljedeću godinu", a ja k'o iz puške ispalih: "Svjetsko i Europsko prvenstvo", a onda se malo sabrah pa dodah organizacija natjecanja i škole orijentacije.
Što na umu - to na drumu. Moram priznati da sam se navukao na ta Svjetska prvenstva, a i Europska će valjda krenuti nešto bolje.
Sljedeće godine kalendar precizne orijentacije je postavljen dosta neuobičajeno. Svjetsko prvenstvo je već početkom lipnja, a Europsko još ranije u svibnju. Rok za prijave za Svjetsko je u siječnju, malo iza Nove godine. U sljedeća dva mjeseca treba odraditi sve što je potrebno za nastup (izbor reprezentacije, voditelja, prijave, smještaj, prijevoz). Puno posla, a malo vremena. A tu je još i Europsko prvenstvo.
Čitajući tako 2a bilten Svjetskog primjetih da će sljedeće godine i na Svjetskom biti dionica na stazi koje će se prolaziti van vremena. To se uklapa u trend skraćivanja staze, kako se na uštrb trčanja ne bi dobivalo dodatno vrijeme za razmišljanje.
Osim toga, po raznim norveškim PreO stranicama se dosta diskutira o raznim prijedlozima novog sustava računanja poretka u klasičnoj preciznoj orijentaciji. Navodno ni Švedi nisu zadovoljni postojećim sustavom.
Sinoć je bilo noćno prvenstvo Norveške. Muška trka je bila vrlo uzbudljiva, snimku prijenosa i GPS praćenje možete pogledati ovdje.
Završih sve poslove oko natjecanja - izvještaj je poslan i stavljen online (možete ga preuzeti na stranici najecanja). U biti moram još samo vratiti kontrole.
Premda sam kao nikad bio kratak s vremenom, a k tome sam dodatno izgubio još nešto dragocjenog vremena imam dojam da sam natjecanje odradio najbolje do sada.
Prvi dan je ponovno bio u Jaski. Nisam mogao vjerovati kad sam prvi put ove godine došao u Jasku koliko je promjena u parku bilo. Trava gdje je lani bila šuma, novi cvjetnjaci, nove sadnice drveća, nestali panjevi, nedostajući ukrasni grmovi (promjera 10-ak metara), nema starih klupica, nove klupice na novim mjestima, a kao vrhunac svega, trava gdje je prošle godine bila pošljunčana staza s kamenim rubnjacima.
Cilj je ponovno bio kod glazbene škole, a sve kontrole sam postavio okolo dvorca. Postavio sam jedan nešto teži Z (na 12. kontroli), ali nisam očekivao da će baš toliko ljudi fulati (ako prošle godine na jezeru). Na žalost propustio sam provjeriti odnos jedne nesretne bandere s kontrolama, pa sam morao poništiti 8. i 10. kontrolu.
Najbolje se snašao Zdenko Horjan koji je imao sve točno ispred Tomislava Varnice i Ivane Gobec koji su imali po jednu grešku. Antun je s tri greške bio najbolji junior, a ukupno vrlo dobar osmi.
Drugi dan korištena je nova karta Galgovo-Lovački dom gdje sam našao zgodan položen teren s mnoštvom reljefnih detalja. Kao i prvoga dana staza je bila vrlo kratka, tako da se na uštrb trčanja nije moglo doći do dodatnog vremena za rješavanje problema.
Našao sam zgodno mjesto za vremenske - pet zastavica za tri problema. Imao sam dojam da bi nepažljivi mogli A zastavicu zamijeniti i sa B i E, ali najtvrđi orah je bila druga vremenska. I bio sam u pravu, druga je bila čak i teža nego što sam mislio. Većina se vrlo kratko zadržala na drugom problemu i odmah ispalila C, a od njih šest koji su zastali i razmislili fulao je samo jedan. Naročito sam bio ponosan kad je Antun točno odgovorio, ali onda je na brzaka ispalio pogrešan odgovor na trećoj najlakšoj kontroli.
Najbolje mi je bilo kad je jedan natjecatelj rješavao vremenske, ne baš brzo, da bi u odlasku rekao da nije očekivao da će biti tako lagano. Nisam imao srca da mu kažem da je fulao dvije od tri.
Drugog dana najbolji je bio Krešo Keresteš s dvije greške koliko je imao i Zdenko Horjan na drugom mjestu dok je treće mjesto zauzela Mateja Keresteš koja je imala najbolje vrijeme od onih s tri greške. Antun je ponovno bio najbolji junior, a ukupno deseti.
Ukupno na Kupu Feuda (zbrojena dva dana) pobijedio je Zdenko Horjan ispred Kreše Keresteša i Ivane Gobec. Naš Antun je bio najbolji junior, a ukupno odličan osmi. U Para kategoriji pobijedila je Ruskinja Marina Borisenkova, dok je u A najbolja bila Iva Lovrec.
Na Prvenstvu Hrvatske (samo Hrvati, samo drugi dan) pobijedio je Zdenko Horjan ispred Damira Gobeca i Ivane Gobec, a sjajan četvrti je bio naš Antun Tišljar (koji je ujedno bio i jedini/najbolji) junior. Eh... da nije bio brzoplet na trećoj vremenskoj mogao je uzet srebro... ali nije. Ima vremena, bit će još prilika.
Vrijeme nas je poslužilo, premda je pala tu i tamo koja sitna kapljica bili smo prakticki po oblacnom, ali suhom. Ove godine se skupilo 29 natjecatelja iz Hrvatske, Italije, Rusije, Slovenije i Srbije. Još jednom hvala svima koji su došli i nadam se da će nam doći i dogodine.
Za sljedeću godinu planiram ponovno dvodnevno natjecanje, a za sada postoji mogućnost i za nekakav TempO (ako uspijem naći dovoljan broj pomagača). Osim toga radim na tome da oba natjecanja dobiju WRE status.
Niko je već izračunao konačni poredak u Cro-Ita-Slo Pre-O ligi koji možete pogledati ovdje.
Otroval sam se jučer s nekakvim morskim plodovima i skoro umro, al' su me spasili na hitnoj. Da nisam doživio ne bi vjerovao kak to izgleda. Mislil sam da niš ne bu od natjecanja, ali danas mi je bolje, pa valjda ipak bude.
Novosti o Kupu Feuda pratite na stranici natjecanja.
Pomalo se bliži ovogodišnji Kup Feuda koji će po prvi puta imati dva dana. Gledam već neko vrijeme prognozu vremena za vikend, ali mijenja se to iz dana u dan, vjerojatno će se tek u petak definitivno znati kakvo se vrijeme očekuje.
Danas smo dobili 20. prijavu, a za sada nam prijave stižu iz Hrvatske, Italije Rusije i Slovenije..
Više o natjecanju pogledajte na stranici natjecanja.
Prošli vikend sam brzinski obišao Maribor i Bitnje.
U subotu je u Mariboru Niko postavio stazu, a njegove staze mi leže. Glavna odlika je bila da je na dvije vremenske kontrole bilo po pet zadataka s mogućim Z odgovorima, a'la TempO. I ovaj puta sam se na TempO kontrolama dobro snašao i jedini riješio svih deset kontrola. Na stazi sam skupio jednu grešku. Zanimljivo je da je i Niko rekao da mu se to čini kako sam ja doživio, ali da su oni koji su postavljali zastavice rekli drugačije.
Kontrola je bila na zavoju plota. obzirom da je zastavica najbliža centru kruga bila postavljena na sredini grede koja je spajala dva stupa jasno je bilo da odgovor mora biti Z (na karti su bila nacrtana četiri uzastopna zavoja plota, od kojih su se tri vidjela, a zastavica je trebala biti na srednjem od njih). Eh sad objašnjenje zašto nije Z je bilo otprilike ovakvo - to nisu četiri uzastopna zavoja nego samo jedan veliki zavoj - jedini problem je bio što linija na karti (kao i ograda u prirodi) nije bila obla već izlomljena. Bilo kako bilo natjecanje mi se dopalo (na stazi je bilo nekoliko vrlo lijepo postavljenih problema, npr. 6. kontrola) i pobijedih s dva boda razlike.
U nedjelju je stazu radio Krešo. Staza je bila OK, a moj rezultat baš i ne imao sam četiri greške. Prvu od 4 vremenske (a greška na vremenskoj je rezonska osim u slučaju kad je posljedica brzopletosti), dvije na stazi gdje se baš ne bih složio s interpretacijom terena i onda ponovno jedan biser. Negdje na sredini staze odlučih se za srednju od tri zastavice i onda stisnuh C!!! Ajoj.
Staza mi se inače dopala, naročito deseta kontrola na nosu koja je bila lijepo postavljen Z, a dobar je bio i onaj Z kraj jezera na petnaestoj. Naravno s toliko grešaka se nemre pobijedit, bijah treći s jednako bodova kao i pobjednica, ali nešto lošijim vremenom.
Inače, nikad nisam bio u Portugalu iako sam bio praktično na njegovoj granici. To će se izgleda uskoro promijeniti, jerbo čujem da će 2014. tamo biti ETOC.
Prije tri tjedna sam s Antunom i Anom pohodio Lignano, nedaleko Trsta. Tamo su bila organizirana dva natjecanja, u subotu je Fulvio postavio TempO, a u nedjelju Remo PreO. Moram priznati da su nas Talijani prešišali u organizaciji natjecanja u preciznoj. Kako vrijeme prolazi, kvaliteta njihovih natjecanja se vidno popravlja, a ova dva su bila najbolja ove godine u našim (Cro-Ita-Slo) krajevima.
U subotu smo imali TempO u malom parkiću punom mikrobrežuljaka, na 2500-ki. Fulvio je postavio 6 stanica sa po 6 zastavica i 4 problema. Olakotna okolnost je bilo to što nije bilo Z-ova. Obzirom da je na startu bio i Guido (koji je na zadnja dva Svjetska TempO trofeja bio peti), te još par Čeha, Rusa i Ukrajinaca, te naravno puno Talijana konkurencije nije nedostajalo, ali mislio sam da mi je jedino Guido ozbiljan konkurent. Na prvoj stanici sam malo zapeo i potrošio čak 36 sekundi. Onda sam se ufurao i smanjio na 28, pa na 21, pa na 15. Zadnja dva klastera sam bio nešto sporiji - prvo 25, pa onda 21 sekundu. Na kraju bio sam najbrži s 146 sekundi (šest po kontroli), devet sekundi brži od Guida. Guidu je ipak izmaklo drugo mjesto jer je za razliku od mene napravio dvije greške, pa ga je dobio Libor koji je bio puno sporiji (80-ak sekundi), ali bez grešaka.
Uglavnom bijah najbrži na 4. i 6. klasteru, a još k tome najbrži od onih koji su imali sva četiri točna odgovora na 1. i 5. klasteru. Na 2. i 3. klasteru najbrži je bio Guido, a ja peti i drugi.
Antun i Ana su se oduševili. To im je bilo prvo TempO natjecanje i rekli su da je super. Oboje su napravili po (samo) pet grešaka, a Antun je uz to bio i prilično brz - trebalo mu je 202 sekunde, pa je tako u konkurenciji 43 natjecatelja zauzeo visoko 12 mjesto. Ana me je još više obradovala s malim brojem grešaka, ali njoj je za to bilo potrebno osjetno više vremena - 728 sekundi, pa je završila na 39. mjestu.
U nedjelju smo imali PreO u drugom parku slične konfiguracije terena. Ovaj puta su se na startu pojavili i Jasminka i Dalibor, te kompletni Slovenci. I ovaj puta sam imao sve točno i najbrže vrijeme. Drugo i treće mjesto osvojili su Danielle i Guido koji su također imali sve točno, ali nešto slabije vrijeme. Dalibor je bio 11. s dvije greške, Jasminka 24. s tri greške, a Antun 35. (od 55) s čak šest grešaka (od koje dvije zbog pogrešnog perforiranja). Ana je bila najbolja u A kategoriji.
Sve u svemu imam dojam da sam ove godine napravio značajan napredak u brzini rješavanja vremenskih kontrola, premda je zaostatak za najboljima (na Svijetu) u toj disciplini precizne još uvijek popriličan.
Ovaj vikend je u subotu na Savi sprint, a u nedjelju štafeta u Zagorju. Kako nam podsljemenski dio kluba štrajka, nemamo za štafetu (a moram i uređivat kuću), pa ćemo samo na sprint.
Vikend iza toga je sprint u Karlovcu koji čemo preskočiti jer su isti vikend u Italiji PreO natjecanja. U subotu je TempO, a u nedjelju natjecanje za Cro-Ita-Slo kup i sve skupa je na obali Jadrana nedaleko Trsta. Imamo još slobodnog mjesta u autu, pa ako netko ide, a nema prijevoz nek se slobodno javi.
Pozz iz Rakovog Potoka.
Još par riječi o Svjetskom, naravno pisat ću ovdje o Otvorenoj kategoriji. Ovo je dakle bilo osmo Svjetsko prvenstvo i dobili smo osmog svjetskog prvaka. To vrlo dobro pokazuje koliko je velika konkurencija i izjednačenost u vrhu svjetske Pre-O orijentacije.
Do sada je podijeljeno 24 medalje, a za njih se uspjelo izboriti 14 ljudi. Od toga osmero ih je na postolju bilo jednom, a samo šestorica dva ili više puta. Stig jedini ima četiri medalje.
S izuzetkom Mađarske, zamjetan je trend da je za medalje potrebno imati sve manje i manje grešaka. Na zadnja dva prvenstva medalje su dobili samo oni koji su imali jednu ili nijednu grešku od 44 kontrole, a zadatci osim nekoliko izuzetaka nisu bili laki, to se vidi i po tome što je od pet dosadašnjih svjetskih prvaka koji su nastupili, najbolje prošao Stig na 11. mjestu, dok je Martin bio 12., Anne 20, Krešo 21., a dobitnik Mađarske lutrije Vitaliy 33.
Meni u zadnje vrijeme fakat ide dobro. Dok sam ranijih godina gledao koliko me grešaka dijeli od medalje, zadnje dvije sam počeo gledati koliko sam daleko od pobjede. Nikad tako blizu kao ove godine. Stvarno se volim natjecati i volim pobjeđivati. Sve ove duge godine kako se bavim sportom nisam prestao sanjati o tome da postajem svjetski prvak. Da, bronca je sjajan rezultat, ali sada nakon druge kad se okrenem i pogledam svoje misli - dobio sam točno to što sam želio - da budem što bolji i ako je moguće osvojim medalju. Naravno da ću biti presretan i ako osvojim još koju medalju, ali zadnjih dana su mi se u glavi malo presložili prioriteti - želim biti, tj. imam namjeru postati svjetski prvak.
Naravno na tome treba vrlo ozbiljno raditi, ali jasno mi je gdje su mi slabosti i čemu se moram najviše posvetiti kako bi bio još bolji.
Svjetski prvak Finac Lauri Kontkanen je opak igrač. Brz k'o munja, hladan ko špricer, odličan tehničar, a k tome i taktičar. Često razgovaramo o natjecanjima i kako je tko doživio neki problem i onda on izvali nešto što meni uopće nije palo na pamet. Tako je za 5. kontrolu drugog dana i ključnu kontrolu cijelog prvenstva u Francuskoj, na cilju neposredno nakon staze, dok još nismo znali rezultate rekao da je znao da će ona odlučivati o medaljama čim ju je vidio. Čovjek bi u prvi mah pomislio da to zvuči pretenciozno, ali njegovo objašnjenje je bilo na vrlo čvrstim osnovama i premda sam u tom trenutku još uvijek vjerovao da kontrola nije bila Z, to što je rekao imalo je smisla: "Obzirom da je bilo devet ljudi sa svim točnim odgovorima prvog dana, a ja sam imao jednu grešku, dok sam stajao pred kontrolom koja bi mogla biti B ili Z, iz taktičkih razloga sam odlučio staviti Z, jer se to ovi sa svim kontrolama neće usuditi. Da sam se odlučio za B i dalje bi ostao jedan bod iza. Ovako, ako se ja odlučim za Z, a oni (neki od njih) za B i ja budem u krivu - 5. ili 15. mjesto isto mi je, ali ako budem u pravu onda ćemo i jedni i drugi imati jednako bodova i ja ću biti bolji po vremenu".
Stvarno opak igrač - Lauri je prvi kojem je uspjelo tri godine za redom osvojiti medalju na Svjetskom prvenstvu.
Moram priznati, da je Prvenstvo bilo organizirano sasvim OK, pogotovo kad se uzme u obzir nivo precizne orijentacije u Francuskoj. Opet je kao i u Norveškoj bilo blagih zastranjivanja od strane IOF kontrolora i nepotrebne intervencije u pravila (ovaj put kružići na karti nisu bili spojeni crtama), ali ono najvažnije - karta i problemi su bili OK, tj. skoro OK. Prvog dana bila je prijeporna kontrola br. 10, koja po mom mišljenju nije bila baš točno na pravom mjestu, ali pomak je bio premali da bi se stavilo Z, mada cijeli problem baš i nije bio sretno izabran. Ukupno je pola ljudi na toj kontroli dalo točan odgovor, a ako gledamo najboljih 30, onda njih dvije trećine. Drugi dan je bila jedna problematična uvalica s dvije zastavice koje od kojih je jedna bila sasvim jasno izvan nje, a druga nešto malo niže nego što bi ju ja stavio kad gledam samo uvalu, ali točno na jednoj vrlo kvalitetnoj liniji koja je išla kroz centar kružnice. Ukupno, samo je trećina (najmanje od svih kontrola na Svjetskom) ljudi dalo točan odgovor, dok je više od pola njih stavilo B kao i ja. Kada se gleda trideset najboljih, broj onih koji su se odlučili za B je čak 19. Kako rekoh razmatrao sam ja i mogućnost Z-a, ali u kontekstu cijele staze, ostalih Z-ova i obzirom na onu liniju koja je štimala, odlučih ovdje ne staviti Z.
Na kraju zanimljivo je bilo gledati koliko su i oni najbolji ipak samo ljudi i koliko je puno onih u vrhu drugi dan jednostavno puklo - naravno da se nisu zaboravili orijentirati, ali psihički pritisak je jednostavno bio prevelik, čak i za one koji već imaju medalje sa svjetskog prvenstva.
P.S.: Inače, nisam se posebno hvalio, ali zadnjih mjeseci sam stavio puno novih dobrih linkova za preciznu, jedino što se morate koristiti prevoditeljem ako ih želite čitati.
Sljedeće prvenstvo svijeta u preciznoj će iznimno biti odvojeno od Svjetskog prvenstva u orijentacijskom trćanju. Šteta, jer Švicarci sasvim sigurno imaju i vrhunske terene i vrhunske karte. Kao zamjena su uskočili Britanci, pa će tako repka u preciznoj dogodine krenuti put Škotske i to već u lipnju.
Prije toga, u svibnju će u švedskom Falunu biti održano Europsko prvenstvo u preciznoj orijentaciji i orijentacijskom trčanju.
Škotska će međutim, kako je prije par dana odlučeno, biti domaćin i Svjetskog prvenstva 2015. godine.
Napokon su na webu prvenstva objavili i ukupne rezultate u preciznoj.
Ne znam sad više zašto, ali ja sam kao i dosta drugih koje poznajem bio uvjeren da će TempO postati službena disciplina Svjetskog prvenstva 2014. godine u Italiji. Martin koji je ove godine bio najbolji na TempO-u u Francuskoj mi je rekao da će to biti godinu ranije, ali nisam ga uzeo previše ozbiljno. Danas sam međutim na stranicama Švedskog O-Saveza pročitao isto, a ne vjerujem da oni nisu dobro upućeni. Time se potreba hitnog uvođenja TempO natjecanja još više naglašava.
Dan sam proveo uglavnom stavljajući rubne lajsne na laminatu, ali usput sam na laptopu pratio prijenos Švedske televizije sa štafetnih trka u Fracuskoj. Bilo je odlično, premda ni kod muških nije nedostajalo uzbuđenja i dinamike, ženska štafeta je ovaj put bila stvarno predobra - puna obrata, kolektivnog gubljenja trenutno vodećih, zakucavanja, pronalaženja i na kraju dramatični finiš koji je odlučio o medaljama. Da sve bude još bolje prijenos je stvarno odrađen vrhunski s puno kamera na terenu i praćenjem položaja natjecatelja. na kraju za sitno je slavila Minna (za utjehu za onu elementarnu katastrofu na prvoj kontroli klasike) i Finska. Kod muških su najbolji bili Tero i Francuzi, premda su Talijani na pola treće izmjene bili treći Miša se izgubio tako da nije bilo iznenađenja.
Mi kao i Slovenci nismo imali štafetu, ali zato jesu Srbi i Makedonci.
Jučer je bio Svjetski TempO Trofej. Za one manje upućene radi se novoj disciplini u preciznoj orijentaciji koja se sastoji isključivo od vremenskih kontrola, sve odluke se donose s mjesta odluke (znači nema sagledavanja istog problema s više strana) i za pogrešku se ne gubi bod već se samo dobiva kazneno vrijeme.
Ovo je druga godina kako se održava TempO Trofej, a za tri godine u Italiji će to biti po prvi puta službena disciplina u kojoj će se dijeliti naslov svjetskog prvaka.
Najbolji su imali po dvije greške na 35 kontrola i oko četiri minute vremena odluke. Pobjednik je imao prosjek vremena odlučivanja 6 i pol sekundi po kontroli i napravio je dakle dvije greške. Da je tu važno biti točan to je jasno, ali da je još važnije biti brz, vidi se i po tome što je jedan Japanac sa samo dvije greške završio na 49. mjestu.
Meni je u prosjeku trebalo 10,8 sekundi po kontroli i napravio sam pet grešaka što je bilo dovoljno za 14. mjesto, što je napredak za četiri mjesta u odnosu na lani. Zdenko je u prosjeku po kontroli potrošio 9,4 sekunde sa osam pogrešaka i završio na 31. mjestu. Ivica je potrošio 10,1 sekundu po kontroli sa deset pogrešaka i završio na 37. mjestu. Jasminka je imala u prosjeku 11,5 sekundi na kontroli sa deset grešaka i završila je na 43. mjestu, dok je Dalibor trebao u prosjeku 18,1 sekundu po kontroli uz dvanaest grešaka što mu je donijelo 77. mjesto.
Da tu pogađanje ne pomaže već treba rješavat probleme (koji uopće nisu bili laki) vidi se po tome što je najveći broj pogrešaka bio 26 (drugim riječima devet točnih odgovora).
Na žalost u našim krajevima se ne organiziraju TempO natjecanja tako da ni mi ni Slovenci ni Talijani nemamo prilike to trenirati u realnim uvjetima. To ćemo pod hitno morati promijeniti, ako želimo do Svjetskog u Italiji postati konkurentni.
Draga mi je Francuska. Prošli puta sam se vratio iz nje s uspomenom na prvi poljubac s djevojkom, a ovaj puta s medaljom sa Svjetskog prvenstva.
Kad se razdani sjedamo u auto i putujemo doma. Bože hvala ti za sve i čuvaj nas na putu da sretno stignemo doma.
Osvojih brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu!!!
Opet!!!
Nakon što sam u ponedjeljak na modelu imao pet grešaka nisam gajio velike nade da bih mogao opet biti među najboljima. Onda je došao utorak i prvi dan natjecanja i odličan rezultat s nešto slabijim vremenom.
Srijedu sam ponovno, kao i u Trondheimu dočekao napet k'o puška. Pola noći sam ležao budan i vrtio filmove u glavi. Kada je sat zvonio, prije ustajanja iz kreveta, izmjerio sam puls 75-80.
Kako je na WTOC-u drugi dan lovački start, na startu je sve vrvilo od vrhunskih svjetskih faca u preciznoj.
Obzirom da sam imao dosta loše vrijeme prvog dana i da ih je tako puno imalo sve točne odgovore, vjerovao sam da imam šansu za medalju samo ako još jednom prođem stazu bez greške.
Na vremenskima sam ovaj put potrošio još više vremena, ali ovaj put ne bez veze, nisu bile lagane, a nisam htio riskirati, a dosta najboljih se spotaknulo na drugoj vremenskoj.
Staza je bila zahtjevna osim dva očita Z-a, ali kad bih se na pojedinoj kontroli odlučio za odgovor bio sam prilično siguran da mi ide dobro. Na cilju sam mislio da su mi sve točne i bojao sam se da ću ostati bez medalje, a onda je uslijedila nevjerica. Krenuo sam uspoređivati rezultate s ostalim najboljima i vrlo brzo mi je postalo jasno da od desetorice najboljih prvog dana praktički nema dvojice s istim odgovorima.
Onda su izvjesili Laurijev rezultat - drugi dan bez greške i zlatna medalja, ali to je značilo i da imam samo jednu grešku drugog dana. Na kraju od vodećih nakon prvog dana jedino je još Anti imao samo jednu grešku i tako završih na trećem mjestu.
Mjesto na postolju na Svjetskom prvenstvu sa svom onom publikom ispred dok se na jednom od tri jarbola vijori hrvatska zatava - Neprocjenjivo!
Danas nas čeka TempO. Sad se treba prešaltati u višu brzinu, jer pretjerano oprezni u TempO-u nemaju kaj tražiti. Prošle godine smo imali šest stanica s ukupno 20 problema, a ja sam završio na osamnaestom mjestu. Međutim, prošle godine nije bilo Z-ova. Danas nas čeka sedam stanica s po pet problema, a mogući su i Z-ovi - to je sasvim druga priča. Vremensko ograničenje je 30 sekundi po kontroli, a kazna za pogrešan odgovor 45 sekundi.
Ukratko, danas je bio prvi dan Svjetskog. Opet sam bio vrlo nervozan (što je dobro) kao i prošle godine. Vremenske sam zabrljao, dao sam točan odgovor, ali mi neke stvari nisu bile jasne, pa sam nepotrebno izgubio pola minute. Na stazi mi je išlo OK i nisam imao grešaka, što je bilo dovoljno za osmo mjesto od njih devet sa svim kontrolama. Od tih devet šest ima dobre živce, tako da premda ću u krug kandidata dodati i njih šest koji su imali jednu grešku imam dojam da će za medalju trebati oba dana imati sve točno, a moguće je čak i da to neće biti dovoljno.
Ivica je s dvije greške trenutno na 26. mjestu, a Hoki je imao loš dan, pa je završio na 53. mjestu. Najbolji je bio Krešo Keresteš ispred Martina Fredholma i Britanca Johna Kewley-a.
Tako blizu, a tako daleko. Moglo (trebalo) je bolje na vremenskoj, ali još uvijek imam šanse. Sve ovisi o sutrašnjem natjecanju i koliko će se tko moći nositi s pritiskom očekivanja. Pomozi Bože! Na meni je samo to da svoj dio posla odradim koliko god bolje mogu.
Matjaž bi danas prošao u finale, da nije slučajno ugazio nogom u jedan travnjak dok ga je obilazio. Na žalost nije se žalio, a čujem da su se neki na tu foru provukli. Bilo bi dobro da je netko išao s Matjažom i Vinkom. Svaka škola se plaća, bit će bolje sljedeće godine.
Evo da se malo javim s mjesta događanja s prvim dojmovima. Smješteni smo dakle u Aix-Les-Bainsu, u podnožju planine/platoa Le Grand Revard.
Danas smo išli malo na teren. Da bi to mogli izvest morali smo otić prvo na cilj natjecanja za publiku nabavit karte za trening. Tamo smo sreli Karla i Nedu s decom, a poslije još i Paca i Mateju s decom. Oni su rekli da je teren vrlo težak, za trčanje (Neda je rekla k'o Novi Svet, samo strmo), što nama baš i ne smeta, ali i mjestimično zarašten i nepregledan što nije neka sreća.
Trening smo odradili na 10-ki, koja i nije baš da čovjeka ostavlja bez daha, ali veći je problem što je teren poprilično težak za reambuaciju, a naročito vegetacija. No to su sve nagađanja, a sutra nas čeka ono pravo - model event.
Matjaž (koji poput hobita svaki put ide na drugi doručak i drugu večeru) i Vinka su danas na kvalifikacijama srednjih staza prošli bolje nego na dugačkim. Matjažu je na žalost falila minutica i sitno do finala, koje mu ne bi izmaklo da je imao manje grešaka.
Malo nas muči pristup internetu u hotelu, jer izgleda da ne pušta više nego dva-tri računala istovremeno na web, a u predvorju je rijetko manje od deset ljudi s laptopima.
Jeste kad naletili na gužvu na kontroli? Ovo je malo ekstremniji slučaj.
Ovih dana sam opet u punom pogonu na kući, knauf, siporex, laminati, gipsanje, gletanje, farbanje neke su od disciplina koje trenutno treniram, ali misli su mi stalno okrenute ka Francuskoj i platou Savoie Grand Revard... ali i prema Norveškoj.
Dobro nam je bilo u Norveškoj. Još dok smo planirali put imao sam stvarno
dobar osjećaj i puno vjere
u naše mogućnosti. Premda ostatak ekipe nikad ranije nije bio u Skandinaviji,
napravili smo nekoliko vrlo kvalitetnih treninga i Hoki i Ivica su zablistali
već u Bollnasu, a onda se u Trondheim-u sve posložilo i došlo na svoje mjesto.
Pojedinačna i još k tome i ekipna bronca. Sjećam se onog iščekivanja ekipnih rezultata, koji nisu bili izvješeni skupa s pojedinačnima, nego su svi ručno pokušavali vidjeti tko je bolji i onda oduševljenje kad smo shvatili da smo treći. Neprocjenjivo!
U Francuskoj na žalost ne bumo imali ekipni plasman, jer nemamo više nikog u Para kategoriji, ali tu je pojedinačni dio natjecanja. Imamo tri konja za trku, ali konkurencija je svaki put sve žešća i žešća. Ambicije su mi iste kao i na O-Ringenu svakako u prvih 10, ali naravno da mi se po glavi motaju medalje. Uostalom, kao i uvijek, ali s tom razlikom što ovaj put ne da mislim, već znam da mogu.
Na kraju, ponovno će biti presudna kontrola emocija i potpuna koncentracija na svaku pojedinačnu kontrolu. Na O-Ringenu nije bilo loše, ali ni približno dovoljno dobro, a ovaj puta će ulog biti puno veći.
Tu je naravno i Hoki, koji je već u dva navrata pokazao da se odlično zna nositi s pritiskom visokih očekivanja, a Ivica me svaki put na velikom natjecanju ponovno oduševi kako mu dobro ide usprkos tome što na preciznu nije došao sa orijentacije.
Tereni, dakle kao kod nas u Gorskom kotaru i u Sloveniji, uf....
Daklem, pobijedio je Andreas Johansson s jednom greškom isto kao i Stig koji je imao nešto veće vrijeme. Treći je (najbolji od trojice s dvije greške) bio Robert Jakobsson.
Odabrani su i članovi većine reprezentacija za WTOC. Kako mi ove godine nemamo nikoga u para, navest ću samo one koji su nam konkurencija u Open. Šveđani: Stig, Martin, Lennart i debitantica Marit; Finci: Lauri, Antti i Jari, Norvežani: Martin, Lars Jakob i debitant Geir Myhr. Bit će tu i pregršt ostalih: Anne, Danci, Japanci, Britanci, Ukrajinci, Rusi, Latvijci, Litvanci, Česi, te naravno naši susjedi Slovenci s Krešom i Talijani za koje će nastupiti Remo, Guido i Elvio.
Posebnu pažnju treba obratiti na Laurija, Marit i Larsa Jakoba koji su munjeviti u odgovorima na vremenskim kontrolama i ako natjecanje bude izjednačeno po broju odgovora oni bi mogli lako isplivati na vrh.
A što nas čeka u Francuskoj? To je teško za prognozirat. Na žalost nakon Mađarske, ponovno imamo Svjetsko u zemlji koja nema razvijenu preciznu orijentaciju. Staze doduše radi Frederic Jordan koji je prošle godine u Norveškoj nakupio šest grešaka, što ne zvuči loše. Kontrolor je Owe, koji bi morao biti bolji od onog smotanog Britanca iz Miskolca, mada na O-Ringenu baš i nije briljirao, nakupio je 19 grešaka u pet dana. Razgovarao sam s Laurijem i složili smo se da u organizaciji fali još jedan vrhunski natjecatelj koji bi kontrolirao samo stazu (kao što je to u Norveškoj radio Antti).
Premda nikada nisam bio u Francuskoj, a čujem da su tamo tereni dosta drugačiji nego drugdje (da nisu kraški kao kod nas i u Sloveniji?), vjerujem da će u jednom gotovo sigurno biti puno bolje nego u Mađarskoj, a radi se o kartama. Ipak, da ni tu sve nije idealno vidi se po tome što će jedan dan ekvidistanca biti 2,5 metara, a drugi 5.
Kao što vjerojatno znate boje Hrvatske ćemo braniti Hoki, Ivica i ja. Voditelj ekipe će biti Jasminka.
Za kraj evo i karata s ovogodišnjeg O-Ringena:
Šmrc. Peti dan nam je staza bila uvjerljivo najteža i najbolja. Prvi put sam potrošio svo vrijeme koje sam imao na raspolaganju. Na žalost pogrešno sam ocijenio drugu kontrolu i kao i trećeg dana stisnuo Z gdje nije trebalo. Ta me greška koštala 7 mjesta, pa sam umjesto 6. mjesta završio kao 13. Nije to loše, ali nije baš ni dobro. Na ovom nivou čovjek si jednostavno ne može priuštiti da radi gluposti jer se to skupo plaća. Izgubio sam i bitku za najboljeg ne-Skandinavca jer je Remo imao jednu grešku manje.
Ipak, proteklih tjedan dana sam rješavao skoro 150 problema i mislim da je to dragocjeno iskustvo. Osim gluposti prvog dana vremenske kontrole su mi išle relativo dobro, a dosta dobro sam se upoznao i s Lennartovim stilom postavljanja kontrola. Stekao sam još ponešto dragocjenih saznanja i sitnih detalja na koje treba obratiti pažnju. Za 15 dana krećemo na svjetsko u Francusku i vjerujem da ću imati koristi od ovog natjecanja.
Jutro sam započeo nastupom na zadnjem danu trkačkog dijela natjecanja. Htio sam se malo prisjetiti tog osjećaja kad trčiš po šumi krcatoj ljudima i kontrolama i fakat je bilo dobro. Doduše nisam baš u formi tako da mi vrlo mekani teren baš i nije legao, ali išlo mi je relativno OK sve osim 8. kontrole za koju sam bio svjestan da je zafrknuta i krenuo sam na nju kao sigurno, ali sam svejedno pogriješio i onda nakon jedno tri minute morao ići na vrh brda da se relociram, tako da je tu otišlo nekih 7 minuta.
Deca su sva bila u kategorijama koje su imale prvi start dosta kasno. Najbolja je bila Ana koja je s 25. rezultatom dana svoj prvi O-Ringen završila kao 35. od njih 116, Mate je s 40. rezultatom dana završio kao 88. od njih 188, a Mario je s 35. rezultatom dana završio na ukupno 34. mjestu od njih 49.
Antun je danas trčao bez kompasa (koji ga je jučer odveo na pogrešnu stranu) i napravio je 115 rezultat dana, dok je Marija štancala pogrešnu kontrolu.
Ostalo nam je još pakiranje, malo druženja, neki od mlađih će u disko, a sutra krećemo doma.
Čevrti dan O-Ringena kao što znate je zadnji koji se trči po unaprijed poznatim startnim listama i deca su danas imala borbu za plasman među one koji će startati po zaostatku. Nakon tri dana otpala je bila jedino Marija, koja ni danas nije išla na stazu.
Danas je odustao i Antun, a ostatak ekipe se izborio za lovački start. Mario za dlaku, a Ana sa 37 minuta zaostatka.
Ja sam napokon imao jedan dan bez grešaka, ali imao sam dojam da je uz prvi dan ovo bila najlakša staza, tako da sam očekivao da će tako proći i ostali iz vodeće grupe. Ipak tu i tamo je bilo nešto posrtanja. Stig je fulao zadnju, pa sam sada dva boda iza vodećeg, a prošao sam Larsa Jakoba i Geir-a Myhr-a (novog člana Norveške repke u open za WTOC), tako da sam sada na 12. mjestu. Tako blizu, a tako daleko.
Jučer je bio dan odmora, ujutro trening, popodne posjeta Soderhamn-u.
Trećeg dana je trka bila tu kod nas. Mi se nalazimo skoro točno na 1 km od cilja na putu prema startu, tako da deca i nisu nosili ostale stvari nego su išli na stazu od doma. Danas nam je najbliži start bio 300 m, a sutra će biti 100 m. Da bi tako moglo biti, vidjelo se još prije tri dana kad nas je na povratku kući dočekala traka oko dvorišta. Kako sam danas startao relativno kasno, doručkovao sam u vrtu dok su oko mene na sve strane trčali ljudi s kartama.
Neko bi pomislio da je to (kuća na karti) olakotna okolnost, ali kontrole su bile ne na putu nego u šumi, a šuma je danas bila jako grda - kamara sitnih reljefnih detalja i još k tome kao da se prosula vreća onome koji je sijao kamenje po terenu. Nimalo čudno što su svi imali do sada najsporiju trku. baš i nismo briljirali. Antun i Marija su nešto popravili brzinu, dok su ostali bili sporiji. Ana je bila 26. od njih 113, Antun je bio 88. od 135, Matej je bio 121. od 183, Mario je bio 38. od 44, a Marija nije trčala. Najbolje minute po kilometru ponovno je imao Mario.
Zakaj se inače O-Ringen zove baš O-Ringen. Mislio sam da to ima kakve veze s
olimpijskim krugovima i O od orijentacije. Danas sam međutim slušao kako su
Mate i Mario tražili kotrole: "Tu sam negdje bio i nisam ju vidio, pa sam onda
malo tu kružio". I onda mi se upalila lampica, to su ti O krugovi po kojima je
O-Ringen čuven i po kojima je dobio ime.
Što se mene tiče - ista meta isto odstojanje. Ovo mi polako postaje monotono - danas sam opet imao jednu grešku. Imao sam dojam da je staza nešto lakša nego drugog dana i bio sam prilično uvjeren da mi je sve OK kad sam došao na cilj i onda se ispostavilo da sam 12. pogrešno optužio da je na krivom mjestu.
Napredak je ipak u tome što je ovo greška, a ne glupa nepotrebna greška kao prethodne dvije. Nije neka utjeha, ali imam dojam da je na toj kontroli više ljudi stavilo Z nego C, a i oni koji su stavili C, uglavnom misle da kontrola baš ne štima.
Bilo kako bilo uzeo sam deseto mjesto i u ukupnom poretku sa sa 17. popeo na 14. mjesto. Od ne-Skandinavaca ispred mene je jedino Remo koji ima grešku manje, a u prvih 17-18 rangiranih nakon tri dana su ostali samo izvrsni natecatelji. Stig je ostao sam u vodstvu, jedini bez grešaka.
Iako mi je ovo prvi O-Ringen, očekivao sam da ću biti u prvih 10, a ako mi bude dobro išlo i bolji, dok bi ispod 20. mjesta bilo razočarenje. Ovo di sam sad nit smrdi nit miriši i moram se fakat sredit i prestat griješit, ako se mislim dokopat mjesta među desetoricom. S druge strane, malo nepažnje i jedan loš dan dovoljan je da potonem daleko iza 20. mjesta. Bilo bi zgodno i bit najbolji ne-Skandinavac, ali Remo je za sada u sjajnoj formi.
Drugoga dana baš i nismo briljirali. Antun i Marija su nešto popravili brzinu, dok su ostali bili sporiji. Ana je bila 56. od njih 116, Matej je bio 110. od 185, Antun je bio 93. od 137, Mario je bio 35. od 48, a Marija 144. od 145. Najbolje minute po kilometru je imao Mario.
Ja sam opet fulao jednu kontrolu, još bedastije nego jučer. Došao sam na devetu s jednom zastavicom i za dosta manje od minute skužio da je zastavica u centru kružnice stisnuo A, a onda 5 sekundi kasnije kad sam pogledao kartu i opise za desetu skužio da je deveta bila jedna zastavica sa više različitih opisa. Ajoj.
Sretna okolnost je bilo to što je staza ovaj put bila nešto teža, pa nije bilo 18 ljudi bez greške i još 17 s jednom greškom. Premda je drugi dan bilo "samo" 22 kontrole završio sam na 11. mjestu, što mi je u ukupnom poretku donijelo pomak s 28. na mislim 17. mjesto.
Sutra je dan odmora, koji ćemo iskoristiti za lagani trening s kartom i malo šalabajzanja po okolici.
Pozdrav iz Švedske!
John je bio u pravu - 31 kontrola, plus tri vremenske. Sve je bilo OK dok nisam
došao na vremenske i odgovorio tri kontrole za ukupno 15 sekundi i naravno
zadnju od njih fulao. Arghhhh! 
Morao sam ić po klince tako da nisam vidio rezultate, ali vjerojatno ću bit između 30. i 40. mjesta, a uz 3-4 ekstra sekunde sam mogao imati, sve točno. Papak.
Deca su preživjela prvu trku u Švedskoj i svi su prošli stazu. Ana je bila 31. od njih 116, Mario je bio 20. od 49., Matej je bio 100. od 186, Antun 96. od 137, a Marija 143. Najbolje minute po kilometru je imala Ana.
Sutra krećemo u nove pobjede!
Evo da se malo javimo sa sjevera. Prošle godine smo bili na ETOC-u u Bollnas-u i kad sam vidio kako su u okolici dobri tereni odlučio sam pokušati organizirati da s decom odem na ovogodišnji O-Ringen koji se održava u tom kraju. Žena baš i nije bila presretna jer se ovog ljeta selimo, ali na kraju nas je pustila i evo nas u Švedskoj.
Na put smo krenuli Ana, Antun, Marija i ja, a kako je u autu bilo još mjesta poveli smo i Mateja i Maria iz Merza. 14 sati vožnje u srijedu od Zagreba do Rostocka, onda spavanac na trajektu i još 11 sati od Trelleborga do Moheda. Nekako sam preživio.
Sretna okolnost je što smo se uspjeli ogrebati za smještaj pod krovom. Nije baš luksuzan, ali obzirom da svaki dan u preko nekoliko navrata pada kiša, to je puuuno bolja vaarijanta nego li u šatoru.
U petak smo svi zajedno napravili prvi trening, na jednom nešto lakšem terenu. Naravno kiša nas je oprala, ali zato smo se ubili s borovnicama. Deca su se snašla OK, a najambiciozniji je bio Matej koji je stalno jurio napred.
Popodne su se ostali odmarali dok sam ja isao na regionalno natjecanje u preciznoj, da malo osjetim kartu i kontrole. Dvije greške su rezultirale 42. mjestom od 90 natjecatelja, 13 komada sa svim točnim odgovorima.
Jučer smo ujutro napravili trening na terenu kraj 1. i 2. dana natjecanja, opet oprani kišom, a popodne smo Mate, Mario i ja odradili rundu na terenu uz centar natjecanja. Bio sam puno puta u Švedskoj, ali ovoliko kamenja i ovoliko veeelikog kamenja još nisam vidio. Ludilo.
Danas sam decu ukrcao na bus, a ja uskoro idem na prvi dan. Opis natjecanja je pomalo čudan, spominje se izmjena karata, dva mjerila, a John (britanac) je nešto računao i izračunao da će biti 31 kontrola. Nazdravlje.
Vidim da Nikola ne gubi vrijeme. Prije desetak dana smo razgovarali o tome kako bi bilo dobro da čim prije osnuje orijentacijski klub, a sad vidim da je za danas zakazana osnivačka skupština. Čestitamo! I dobro nam došli, tj. dobro nam se vratio!
Još kad bi se ekipa iz Virovitice aktivirala u tom smjeru, gdje bi nam bio kraj....
Malo nam šteka ova klubska godina. Većinu slobodnog vremena provodim na relaciji bauštela-doktori, a Nikolina sitno broji do učlanjenja novog najmlađeg člana u klub.
Ipak, nastojimo koliko je god moguće ić na natjecanja, a za ljeto imamo velike planove. Prvo Marija, Antun, Ana i ja idemo na O-Ringen. Prije par dana smo dopunili auto s par članova juniorske repke, tako da ćemo morat stavit i kofer na krov, ali ćemo imati i pričuvnog vozača.
Svima mladima će to biti premijera u Skandinaviji, a ove godine tereni će biti čisti hardcore. Bit će veselo.
Inače, kad sam gledao kuda ćemo, opet se logično postavilo pitanje broda. Prošle godine je brod otpao jer su mi rekli da se uz noćni prijelaz mora uzet kabina, što onda bude preskupo. Znam da sam onda i ja gledao i uvjerio se da je tako, mada bi se bio kladio da sam na taj način u par navrata putovao gore.
Ne budi lijen, krenuh to provjerit još jednom i stvarno, na brodu iz Travemunde-a i Sassnitz-a uz noćni prijelaz se mora uzeti i kabina, ali ne i na brodu koji kreće iz Rostock-a. Trebalo mi je pet minuta da to išćeprkam. Pojma nemam zakaj mi to lani nije pošlo za rukom.
Poslije O-Ringena slijedi dva tjedna rekuperacije, a onda idem s repkom na WTOC, jedva čekam.
Prošli vikend trka je bila u Varaždinskom kraju i ostao sam skroz zbunjen. Kao i obično na Trianglu su bila dva sprinta i sada ispada da je na drugom postojala kategorija M14, a ja sina uredno po default-u prijavio u M16. U pozivu je vjerujem pisalo koje su kategorije, ali tko još to gleda kad piše da je trka sprint? Da sam bio na mjestu lica ja bih ga prebacio, ali ovako smo na žalost na neugodan način spoznali specifičnosti novog sustava natjecanja.
Zijev, mmmmmm, dobro jutro.
Kaj je zima prošla? Brrrr, još nije. Malo sam brzinski bacio pogled preko plota i primjetih da se Kapela preselila na novu adresu.
Bila je zima i bilo je zima, ali nekaj se i radilo, tako da smo na zadnjoj Skupštini Saveza napokon prihvaćeni za punopravne članove Saveza. Ideš!
